Odlomak

Uvod

Marija Montesori je rođena 1980 u Kjaravale blizu Ankone ( Italija ), a umrla 1952 u Holandiji. Uprkos brojnim predrasudama u to vrijeme u Italji u odnosu na žene, pa i predrasuda da je medicina isključivo muško zanimanje, Marija Montesori je uspjela da upiše i završi studije medicine i bila prvi ljekar žena u Italiji.
Pedagogija Marije Montesori se vrlo često naziva i priprema za život i spada u red pedagoških pristupa u čijem je centru dijete. Pored toga, jak naglasak stavlja se i na izgradnju individualnih puteva i obrazaca učenja, te na maksimalnom razvoju potencijala svake jedinke. Svoja pedagoška shvatanja, ona zasniva na naučnom posmatranju spontanog učenja kod djece i podsticanju samostalne akcije. Njena pedagogija odiše dubokim poštovanjem djetetove ličnosti i svih njenih potencijala. Pored toga, posjedovala je veliku vjeru u razvojne mogućnosti djeteta i govorila je ,,malo dijete naša najveća mogućnost da doprinesemo temeljnom napretku čovječanstva” ( Philipps, 1999, str.11. ).
Sloboda koju djeca imaju u smislenom radu u Montesori vrtićima i školama omogućava im da razvijaju, ne samo svoje intelektualne potencijale, već i sposobnosti promišljanja, intuicije, samostalnog rada i učenja, samodiscipline, kao i socijalne svijesti i ponašanja potrebnog za nesmetano funkcionisanje u društvu.

1.  PEDAGOŠKI POGLEDI MARIJE MONTESORI                 

Prema shvatanju Marije Montesori djeca posjeduju tzv.apsorbujući ili upijajući um, tj.um koji ima jedinstvenu sposobnost prijema svih fizičkih, mentalnih i duhovnih aspekata okruženja bez napora. Ona je posmatrajući tadašnji način obrazovnog rada sa djecom uočila neadekvatnost korišćenja dječijih mentalnih kapaciteta, te,,zahtijevala davanje duhovne hrane, hrane za njihov upijajući um kojim će ona sama sebe izgraditi« ( Philipps,1999, str.19. ). Ona je vjerovala da je mentalni razvoj jedinke ustvari produžetak njenog biološkog razvoja i da razvoj mozga ne zavisi usključivo od genetskih predispozicija, tj.onih mentalnih kapaciteta sa kojima se rađamo. Razvoj djeteta je dominantno određen prema sopstvenim zakonitostima i u velikoj mjeri zavisi od toga u kojoj mjeri su objedinjeni individualni genetski potencijali sa načinom pothranjivanja tih potencijala, tj. načinom vaspitanja i obrazovanja djeteta. Montesorijeva se zalaže za kontinuirano praćenje i posmatarnje razvoja djeteta i prema njenom shvatanju to i jeste jedna od osnovnih funkcija vaspitno – obrazovnog procesa. Takođe, ona smatra da svako dijete u sebi već  nosi plan sopstvenog sazrijevanja i da djec a posjeduju snažnu motivaciju za samoizgrađivanjem.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pedagogija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari