Nacija i konflikti u procesu globalizacije

Posljednjih dvadesetak godina, nacija i nacionalizam od drugorazredne, postali su prvorazredna tema u društvenoj znanosti. Oba života nacionalnog fenomena, u političkoj praksi i znanstvenoj analizi, kao da teku dvosmjerno. Politička praksa dograđuje nadnacionalne sisteme, poput EU, dio političara zalaže se za izgradnju ovih nadnacionlanih identiteta, poput sve evropskog. S druge strane, novi nacionalni pokreti, poput palestinskog ili kurdskog, traže vlastitu državu. Neki analitičari smatraju da je nacionlani oblik društva i države nedorastao novim izazovima ekonomskog i tehnološkog razvoja, i da demokratija traži šire prostore za svoj razvoj. Drugi drže da nacionalizam uprkos novim razvijenim potrebama ne može splasnuti, da se pojavljuje ne samo u manje razvijenim zemljama, kao izraz njihove političke nezrelosti, nego i kao reakcija na neuspjeh mnogih koji gube šanse ili ne vide društveni smisao života u novom globalnom supermarketu. Knjiga objašnjava u kakvoj su vezi politika i teorija na ovom području, odnosno u kakvoj ne bi smjele, a u kakvoj bi trebale biti. Nacionalizam je također lokalni oblik ideologije i politike koja pruža utočište nadnacionalnim sistemima moći moderne epohe, socijalizmu i kapitalnom liberalizmu. Službeni antinacionalizam – prijašnje držanje predstavnika velikih sila i korporacija naspram nacionalizma. Danas je ”službeni antinacionalizam” lako prepoznati u prilično napadnom izdanju u ponašanju američke vlade naspram Međunarodnog suda za ratne zločine ili međunarodnih konvencija u zaštiti okoline. Nacionalističko etiketiranje spada u strategiju mimikrije kojom se pomoću vidljivog i poznatog, a to su nacije – države, prikrivaju kategorije i odnosi moći.