Obiteljski odgoj i socijalizacija

UVOD
Obitelj je osnovna društvena jedinica zasnovana na zajedničkom životu užeg kruga krvnih srodnika, u kojoj se sjedinjuju biološko-reproduktivne, ekonomske i odgojne funkcije. Obično se sastoji od jednog ili dva roditelja i njihove djece. Obitelj mogu sačinjavati i članovi koji nisu nužno u krvnom srodstvu, primjerice prilikom usvajanja djece. Mi ćemo vam objasniti koja je uloga obitelji u odgoju djece, te ćemo vam reći nešto o cilju, zadaćama i elementima/sadržajima obiteljskog odgoja. Socijalizacija se u najširem smislu definira kao proces tijekom kojeg ljudi stječu stavove i vrijednosti određene kulture te uče ponašanja koja se smatraju prikladnima za pojedince, članove određenog društva. Središnji zadatak socijaliziranja svake nove generacije jest prenošenje sustava zajedničkih vrijednosti.

 

 

 

NASTANAK OBITELJI
Uwe Wesel (Mit o matrijarhatu) pojavu obitelji kakvu je mi poznajemo stavlja u vrijeme lovačkih društava, gdje su ljudi živjeli u hordama (redovito ih je manje od 50). Prvi se oblici «obiteljskog» života nalaze još u vremenu starijeg kamenog doba (prije pedeset i pet stotina tisuća godina).U to vrijeme postojala je samo jedna jedina podjela rada, a to je ona (prirodna) između spolova (uvijek muškarci odlaze u lov, dok žene skupljaju biljnu hranu, brinu se o djeci i pripremi hrane).
Žene su morale više vremena posvećivati djeci, bile su isključene iz lova koji iziskuje pokretljivost, neometanu malom djecom ili trudnoćom;  Kao posljedica takve podjele rada nastala je obitelj kao najmanja jedinica podjele rada sa zajedničkom raspodjelom i zajedničkom potrošnjom proizvoda.
Prvobitna zajednica, prva društveno ekonomska formacija, osnovana na zajedničkom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju. Proizvodne snage bile su na veoma niskom stepenu razvoja. Oruđe je bilo primitivno, pa se čovjek kao pojedinac izdvojen iz zajednice nije mogao održati na životu. Zbog zajedničkog rada, i sredstva za proizvodnju bila su zajednička.
Različiti podaci koji dolaze iz etnografije, povijesti, društvene statistike, utvrdili su da je obitelj ustanova, a ne biološka činjenica utemeljena na prirodnom odnosu srođivanja.

 

 

 

VRSTE OBITELJI
1.) Prvi oblik obitelji je nuklearna obitelj koju čine roditelji i djeca.
Podoblici su biološka obitelj- bračna ili izvanbračna zajednica žene i muškarca s biološkim potomstvom, socijalna obitelj- radi se o zajednicama odraslih bez djece, nepotpuna obitelj- zajednica jednog roditelja i djeteta, adoptivna obitelj- posvojitelj s posvojenim djetetom i obitelj nastala uz medicinsku pomoć- bračna ili izvanbračna zajednica s djecom koja biološki ne potječu od osoba koji su njihovi roditelji u socijalnom smislu.

2.) Drugi oblik je reorganizirana obitelj. Podoblici te obitelji su uzastopna obitelj – kada
nakon prethodnog braka bivši supružici zasnivaju novi brak te na taj način mijenjaju
strukturu obitelji, te primjeri obitelji zajedničkog življenja tzv. komune i zajednice osoba istog spola- kada su u zajednici osobe istog spola, bilo da posvajaju dijete ili ne.

3.) I treći oblik je proširena obitelj. Podoblici su trogeneracijska- takvu obitelj čine roditelji, djeca, bake i djedovi, srodnička- uz roditelje i djecu, tu su i pripadnici iste generacije ujaci, stričevi… i poligamna porodica- jedan od supružnika ima više supružnika.
U suvremenim društvima nalazimo sve češće netipične nuklearne obitelji što se očituje u visokom postotku razvoda brakova, izvanbračnih zajednica, migracijama, stilu života, i slično. Suvremenost sve jače kida odlike tradicionalne obitelji.
Osim tih tipičnih tipova obitelji postoje još neke zajednice koje su česte u današnje vrijeme: kohabitacija- zajednica dvoje ljudi koji nisu u braku, grupni brakovi, samačka kućanstva.

 

 

 

BRAK
Govoreći o obitelji nužno se nadovezujemo na pojam brak. Temeljna pretpostavka za nastanak jedne obitelji jest brak između dviju osoba. Tradicionalno se radilo o braku između osoba različita spola, no suvremeni oblici brakova, bračnih i izvanbračnih veza dokidaju takvo mišljenje.
Primjerice, u Brazilu je tako 2006. dopušteno homoseksualnom paru usvajanje djeteta, na temelju čega traže pravni status obitelji. Najčešće se brak definira kao zajednica muškarca i žene u cilju stvaranja obitelji. Brak je stožer obitelji, stoga – kakvi su nam brakovi takve će biti i obitelji. Brak je danas institucija od koje se mnogo očekuje, a u koju se vrlo malo ulaže.