Odlomak

Uvod

Oblaci nastaju kao proizvodi pretvaranja vodene pare u tečno ili čvrsto agregatno stanje. Oblaci su vidljive skupine kapljica, ledenih kapljica i ledenih kristalića. Po sastavu mogu biti vodeni, ledeni i mešani oblaci. Nastaju kada se vodena para ohladi ispod temperature rose. Vodena para može biti u čvrstom, tečnom i gasovitom stanju. Ona takođe utiče na providnost i boju atmosfere, te upija svetlost i odbija je.
Oblaci se formiraju pomoću dva fizička procesa – kondenzace i sublimace. Po međunarodnoj klasifikaciji oblake delimo na deset rodova, od kojih svaki ima svoje vrste, podvrste i dodatne osobine. Gotovo svi oblaci nastaju u prvih 10 km atmosfere, jer se količina vodene pare smanjuje s visinom, pa nema materijala za njihovo formiranje. Neke posebne vrste oblaka se nalaze na velikim visinama u stratosferi, gde nastaju npr. od visoko izbačene prašine vulkanskih čestica.

 

 

 

 

Postanak oblaka

Oblaci nastaju kada se vlažan vazduh ohladi ispod temperatura rose. Do hlađenja vazduha dolazi raznim procesima: hlađenjem Zemljine površine i/ili nižih slojeva vlažnog vazduha dugotalasnim zračenjem, dodirom toplog i vlažnog vazduha s hladnom podlogom, mešanjem dela mase vazduha različitih temperatura i vlage koje su blizu zasićenja i adijabatskim dizanjem vazduha.
Osim vlažnog vazduha koji se hladi, važna su i tzv. jezgra kondenzace i sublimace. Jezgra kondenzace su mikroskopski sitne lebdeće čestice koje su higroskopne, lako upijaju vlagu i postaju sve vlažne, sve dok se ne rastope, pa u završnoj fazi postaju kapljice. Na sublimacijskim, odnosno ledenim jezgrima odvija se direktan prelaz vodene pare u kristale; one nisu higroskopne nego higrofobne, pa ostaju suve tokom celog procesa. U vezi s procesima hlađenja vazduha i jezgrima razlikujemo pet načina nastanka oblaka.
Tako postoje advekcijski ili frontalni oblaci. Kod njih na neko mesto strujanjem dolazi vazduh drugačijih svojstava od onoga koji je tamo bio rane. Ako dolazi hladniji vazduh, on se greje nad zagrejanom Zemljinom površinom i počinje se penjati. Vazduh koji se diže postaje topao i bogat vlagom.
Prilikom dizanja dolazi do smanjenja gustine vazduha i pritiska, a rasta zapremina – on se širi, zbog čega se troši energija. Ako nema nikakvog dotoka energe tom vazduhu, dolazi do ohlađivanja. Kada se takav vlažan vazduh dovoljno podigne i ohladi, dostiže tačku rose, temperaturu pri kojoj dolazi do kondenzace vodene pare. Tim procesom nastaju vidljive vodene kapljice koje zovemo oblaci.
Ako ima dovoljno vlage u vazduhu kapljice će je upijati u sebe i nastaviti rasti, a kada postanu preteške, pašće u obliku kiše na zemlju. Oblaci koji nastaju ovim procesom gomilastog su oblika i obično donose obilne padavine, a moguć je i nastanak nevremena. Ako nam je dostrujao topao vazduh, takođe će doći do dizanja, i to tako da topao vazduh “klizne” iznad hladnog. Oblaci koji će nastati su slojeviti. Ako se jave padavine, biće to mirne i duge kiše.
Druga vrsta oblaka su orografski oblaci. Oni nastaju zbog uticaja planina jer one deluju poput prepreke za strujanje vazduha. Postoji navetrinska i zavetrinska strana planine. Navetrinska je izložena delovanju vetra koji tera vazduh na dizanje. Pri tome se vazduh hladi i dostiže tačku rose, odnosno stepen kondenzace, tada dolazi do formiranja orografskih oblaka iz kojih, ako je vazduh koji se dizao bio dovoljno vlažan, može doći do padavina. Na navetrinskoj strani količina padavina raste s visinom do 4 km, a na zavetrinskoj se vazduh spušta i greje, pa su to obično suvlji delovi. U zavetrini se mogu javiti i fenomeni poput toplih vetrova kao što je fen severno od Alpa i “činuk” fen u Andama i Kordiljerima; ponekad razlika u temperaturi s dve strane planine može iznositi i 10°C u istom trenutku.
Oblaci koji nastaju u uslovima laganog hlađenja sloja vazduha uz podlogu su radijacioni oblaci. Kod njihovog nastanka nema visokih oblaka; u noćnoj situaciji se tlo stalno hladi, a vodena para kondenzuje, pa nastaje magla koja se tokom dana može izdići na 50-100 m i preći u niski oblak. Radijacioni oblaci često se javljaju u uvalama, kotlinama i vrtačama jer je u njima mirne i nema vetra.
Četvrta vrsta prema podeli oblaka po načinu nastanka su oblaci termičkog uzdizanja. Oni nastaju zbog nejednolikog zagrevanja tla, pa se vazduh iznad hladneg područja brže diže i stvaraju se gomilasti oblaci, a može doći i do pojave kiše i nevremena. Peta vrsta u podeli oblaka predstavlja kombinaciju četiri opisane vrste oblaka.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari