Oblici testamenta

U savremenom pravu sloboda testamentarnog raspologanja predstavlja jedno od osnovnih načela nasljednog prava.
Ona se javlja kao izraz slobode čovjeka da moţe slobodno raspolagati svojom imovinom za slučaj smrti.
Tako je ostavitelju data mogućnost da naredbom posljednje volje mijenja zakonski nasljedni red, onako kako to odgovara njegovim željama i potrebama. A motivi za mijenjanje zakonskog nasljednog reda mogu biti vrlo različiti.
Želja da imovinu ostavimo nekom drugom licu, prema kome osjećamo više poštovanja, ljubavi i naklonosti, ili uvjerenja da će takvim rasporedom njegova imovina biti bolje iskorištena i realnije i pravednije podijeljena. Testamentom ostavilac određuje nasljednike i njihove nasljedne dijelove, ali on mo že vršiti i druga testamentalna raspolaganja.

Najčešće se koristi da kako kaže Engles: „ Da vlasnik može čak i poslije svoje smrti raspolagati svojom imovinom.“

Načelo dispozitivnosti građanskog prava omogućava da svaka fizička osoba slobodno
svojom voljom očitovanom u obliku testamenta odredi tko će je nakon smrti naslijediti.
Testament je jednostavno, izričito i osobno očitovanje ostaviteljeve volje, upravljeno na raspolaganje imovinom za slučaj ostaviteljeve smrti. Testament vrijedi nakon smrti i predstavlja pravni temelj nastajanja nasljednopravnih i drugih građanskopravnih učinaka (npr. priznanje duga u testamentu, oprost duga, priznanje majčinstva ili očinstva i slično). Da bi testament bio pravni temelj za postizanje ovih učinaka potrebno je da postoji u trenutku
otvaranja ostaviteljeva nasljedstva, odnosno u trenutku smrti. Pored testamenta trebaju biti ispunjene i ostale pretpostavke. Sastavni dio slobode testiranja je i sloboda opozivanja, mijenjanja i nadopunjavanja već sastavljenog testamenta.
Sloboda testiranja u načelu je ograničena ustanovom nužnog dijela. Ako ostavitelj nije sam napravio raspored svoje imovine za slučaj smrti, primjenjuje se zakonsko nasljeđivanje. U nasljednom pravu testament ima više značenja:
– U formalnom smislu to je svaka izjava volje uperena na postizanje nekog nasljednopravnog efekta, data u zakonom utvrđenoj formi za testament. U tom smislu neka osoba može imati više testamenata, od kojih će važeći biti samo onaj posljednji (posljednja volja ostavioca). Međutim dešava se situacija da ostavilac napiše više testamenata, a da u posljednjem ne uredi neko pitanje koje je uredio u prethodnim verzijama. Tada će, u određenoj meri, važiti i prethodni testament.