Obnovljivi izvori energije

Obnovljivi izvori energije

Uvod

Obnovljivi izvori energije su izvori energije koji se dobijaju iz prirode te se mogu obnavljati. Danas se sve više koriste zbog svoje neškodljivosti prema okolišu. Obnovljivim izvorima energije pripadaju:

•  Vodne snage, (energija vodotokova, morskih struja i valova, plime i oseke),
•  Biomasa (i bioplin, uključujući i drvo i otpatke),
•  Energija Sunčevog zračenja,
•  Energija vjetra
• Geotermalna energija

Iz obnovljivih izvora energije dobija se 18% ukupne svjetske energije (2006),ali je većina od toga energija dobijena tradicionalnim iskorištavanjem biomase za kuhanje i grijanje – 13 od 18%. Od velikih hidroelektrana dobija se dodatnih 3% energije. Prema tome, kad izuzmemo tradicionalne obnovljive izvore energije jednostavno je uračunati da geotermalna energija, energija sunca i vjetra proizvode samo 2,4% ukupne svjetske energije. 1,3% otpada na instalacije za grijanje vode, 0,8% na proizvodnju električne energije i 0,3% na biogoriva. Taj udio u budućnosti treba znatno povećati jer neobnovljivih izvora energije ima sve manje, a i njihov štetni utjecaj sve je izraženiji u zadnjih nekoliko decenija. Sunce isporučuje Zemlji 15 hiljada puta više energije nego što čovječanstvo u sadašnjoj fazi uspijeva potrošiti, ali usprkos tome neki ljudi na Zemlji se smrzavaju. Iz toga se vidi da se obnovljivi izvori mogu i moraju početi bolje iskorištavati. Razvoj obnovljivih izvora energijevažan je zbog nekoliko razloga: -Obnovljivi izvori energije imaju vrlo važnu ulogu u smanjenju emisije ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferu. -Pomaže u poboljšavanju sigurnosti dostave energije na način da smanjuje ovisnost o uvozu energetskih sirovina i električne energije. Problemi sa neobnovljivim izvorima energije su prvo u njihovoj količini i rasprostranjenosti. Zalihe fosilnih goriva su ograničene i brzo nestaju, a usljed koncentracije energetskih resursa u svega nekoliko oblasti u svijetu,
korišćenje neobnovljivih goriva stvorilo je sistem međuzavisnosti, tako da se države koje zavise od uvoza fosilnih goriva nalaze u podređenim položajima. Drugi problem je zagađenje čovekove okoline. Sagorevanje fosilnih goriva, naročito onih baziranih na nafti i uglju, predstavlja najverovatniji uzrok globalnog zagrevanja, dakle stvaranju tzv. efekta staklene bašte usljed emisije ugljen-dioksida, sumpornih i azotnih jedinjenja. Promjena klimatskih uslova predstavlja jednu od najozbiljnijih opasnosti za Zemljin ekološki sistem zbog mogućeg uticaja na proizvodnju hrane. Sa druge strane, primjena nuklearne energije, predstavlja uslovno čistu tehnologiju, ali u slučaju katastrofa može doći do izuzetno velikih zagađenja sa ogromnim posljedicama na čovjeka i životnu sredinu. Takođe, veliki problem predstavlja i problem odlaganja radioaktivnog otpada.