Moral

UVOD

Moralne fenomene kao poseban oblik društvene svjesti izučava posebna naučna disciplina – etika. No moralni fenomeni su, isto tako, one društvene pojave koje izučava sociologija. Sociološki aspekt pri izučavanju moralnog fenomena obraća prije svega pažnju na dvije činjenice:

a) na pitanje društvene uvjetovanosti te pojave
b) na pitanje uticaja morala na ostale društvene pojave

Pravilnije uočavanje veze moralnog fenomena i društva traži analizu ovih elemenata:
1. postanak moralnih normi i definicije morala;
2. relacije moralnih normi i religioznih propisa;
3. analize morala kao socijalne kategorije – klasni i općedruštveni moral;
4. pitanja progresa morala i
5. pitanja sastavnih elemenata moralne pojave.
PORIJEKLO I POJAM MORALA

Pod moralom podrazumjevamo sistem ocjena vrijednosti koje dodiruju životne jednog bića. Moralna norma je nastala veoma davno, još u prvobitnoj zajednici. Tokom svoje revolucije čovjek je, najprije živio u malim grupama. Boraveći i živeći u grupi, čovjek je neminovno sebi postavljao dva pitanja: kakav treba da ja budem, da bi i drugi ljudi bili sretni, i kakvi treba drugi da budu da bih ja bio sretan i da bi moja sreća bila uopšte moguća? Na osnovu takvih razmišlanja formirana su pravila ljudskog ponašanja, nastala je filozofska disciplina etika, koja izučava smisao i suštinu ljudskog bitisanja, smisao kodifikacije normi da bi ljudi prije svega bili sretni.
Moral je objektivna društvena pojava koju konstituiše, prvo skup pravila, normi, mjerila koja regulišu ponašanje članova jedne društvene zajednice, drugo skup stvarnih navika ponašanja. Značajno je istaći da te norme, načela ili pravila ponašanje uvjek podrazumjevaju regulisanje međuljudskih odnosa, dakle odnosa ljudi između sebe kao i odnosa jedinke prema društvu. Moral se manifestuje u vrijednosnom procjenjivanju ljudskih postupaka i htijenja kao pozitivno ili negativno vrijednih. Moralni sud ili ocjena odnosi se na neki postupak, rasuđivanje držanje, ponašanje ili karakter nekog čovjeka ili nas samih. Objekat moralne ocjene je uvjek samo čovjek.
Po Sigmundu Frojdu, norme koje društvo definiše, posebno one kojima se određena ponašanja zabranjuju, ličnost samo djelimično usvaja, pa tako ne mogu ni postati dio unutrašnje strukture ličnosti. Frojd tvrdi imajući u vidu nagonsku, impulsivnu stranu ljudske prirode, da je potpuna harmonizacija moralne svjesti kao oblika društvene cenzure i svjesti pojedinca gotovo nedostižna.