Odnosi sa javnošću

UVOD

Odnosi s javnošću se definišu kao palniran i trajan napor da se uspostavi i održi naklonost i razumjevanje između jedne organizacije i ciljne javnosti.U savremenim uslovima poslovanja privrednih subjekata, u svim djelatnostima, odnosi s javnošću predstavljaju bitnu poslovnu funkciju,sa krajnjim ciljem postizanja pouzdanosti,renomea,imidža,povjerenja, putem obavještavanja.

Odnosi s medijima su uvijek predstavljaju važan dio mnogih programa, ali se mnogo više postiže kada odnosi s javnošću čine sasatavni dio strateškog upravljanja. Strateški osmišljen proces odnosa sa javnošću odvija se u četiri koraka ili faze. U daljoj obradi ove tematike objasnit ću neke od osnovnih karakteristika svake od njih.

 
ANALIZA – DEFINISANJE PROBLEMA- FAZA I

U prvoj fazi, različitim istraživanjima, prikupljaju se informacije radi identifikacije problema, ispituju se i prate mišljenja, stavovi i ponašanje svih ciljnih javnosti organizacije. Radi se ujedno o najtežoj fazi, koja predstavlja osnov za sve naredne aktivnosti jer odgovara na pitanje: Šta se događa?

ISTRAŽIVANJA ZA POTREBE ODNOSA SA JAVNOŠĆU

PR podrazumjeva prikupljanje informacija i sprovođenje različitih istraživanja kako bi se utvrdili stavovi i ponašanje ciljnih javnosti, a u cilju planiranja, realizacije i mjerenja efekata aktivnosti koje se podrazumjevaju da bi se na te stavove i ponašanje javnosti uticalo u korist organizacije.

Osnovna svrha istraživanja je da smanji neizvjesnost u odlučivanju, a čak i ako ne može da odgovori na sva pitanja ili utiče na sve odluke, metodično i sistematsko istraživanje predstavlja samu osnovu uspješnih odnosa sa javnošću.

Istraživanja za potrebe PR-a mogu se povjeriti specijalizovanim institucijama ili stručnjacima izvan organizacije, ali se sve više nameće potreba da se oni koji se bave odnosima sa javnošću i sami bave istraživanjima.

Proces istraživanja uvijek počinje jasnim postavljanjem problema koji se istražuje. Sljedeći korak je utvrđivanje plana kako doći do informacija vezanih za problem koji se istražuje, a zatim slijede specifične metode prikupljanja, analize i tumačenja dobijenih podataka.

Ako istraživanje započinje definisanjem problema, najgore što se može desiti jeste pustiti da se problem sam definiše i to tako da postane kriza. Zato je potrebno pažljivim slušanjem hvatati sve prigovore i glasine prije nego što postanu dio jaavnog pogleda na organizaciju.

Definisanje problema počinje kada neko donese sud da nešto ne valja, da neće valjati ili da bi se moglo drugačije i bolje uraditi. Podrazumjeva se da su ciljevi organizacije osnovni kriteriji za donošenje takvog suda.

Nakon što se utvrdi da problem zaista postoji, pristupa se njegovom opisivanju i to tako što se pokušava naći odgovor na sljedeća pitanja:

• Šta je uzrok zabrinutosti?
• Gdje je problem?
• Kada će to biti problem?
• Ko je uključen ili pogođen?
• Kako je uključen i pogođen?
• Zašto je to briga organizacije i njenih javnosti?

Opis problema se obično, na kraju procesa, sažima u jednu rečenicu il kraći pasus teksta, koji opisuje sadašnju situaciju.