Održavanje vučnih vozila

    1.  Uvod

Pojavom prvog mikroprocesora, četverobitnog Intel 4004, 1971.godine, i njegovih neposrednih nasljednika, uz koje je bilo potrebno više od dvadesetak komponenata za izgradnju cijelog mikroračunarskog sistema, za današnje pojmove veoma skromnih mogućnosti, otvoreno je jedno novo područje, područje mikroračunarstva koje uključuje mikroračunarsku tehnologiju, programsku podršku i specifičan pristup projektovanju, testiranju i primjeni mikroračunara.

Osnovna obilježja su:

• preuzimanje postojećih znanja i rješenja primjenjenih u izgradnji velikih računara i njihov prenos     na mikroračunare
• osvajanje i preuzimanje tržišta velikih računara
• osvajanje novih područja primjene gdje prije toga računar kao sastavni dio uređaja nije bio pojmljiv
• uticaj na druga srodna područja i podsticaj njihovom razvoju.

Nakon pojave prvih mikroprocesora dalji razvoj kretao se u tri osnovna pravca:
1. Arhitekture namijenjene osvajanju tržišta velikih računara (generacije 16,32,64… bitnih MP)
2. Upravljački mikroračunari (integracija funkcija u jednom čipu, …),
3. Programabilni sklopovi  (izgradnja mikroračunarskih komponenata po mjeri problema, …)
Mikroračunarstvo uključeno u prvu granu, osvajanje tržišta velikih računara, je danas jedno od najdinamičnijih područja, uključuje vrhunsku tehnologiju uz učešće najvažnijih i najvećih svjetskih firmi u ovom području. Osnovni zadatak je ostvariti što bolje odnose cijena/moć obrade, dakle ostvariti veliku procesnu moć, veliki kapacitet osnovne i masovne memorije, složene vanjske jedinice za unos i prikaz podataka.  Postoji velika potreba za komercijalnim, snažnim, visokoserijskim  jeftinim  mikroračunarima,  ali  i  za  mikroračunarima  koji  će postati sastavni dio

okoline, nekog uređaja u koji se ugrađuju. Tako se dolazi do  definicije mikroračunara koja podrazumjeva izvedbu središnjeg procesora kao mikroprocesora, koji ima male dimenzije, malu potrošnju, rad u stvarnom vremenu, nisku cijenu koštanja. Želimo li primijeniti mikroračunare u raznim uređajima široke primjene, uređajima za uštedu energije, sigurnosnim sistemima, sredstvima saobraćaja itd. potrebno je pojedinačno pristupiti svakom od navedenih i nizu drugih područja.
Treba shvatiti bit problema i pronaći najbolje rješenje, u računarskom ali i svakom drugom pogledu, kako bi rezultat bio, novi, viši kvalitet uređaja.
Druga grana, upravljački mikroračunari, koje još nazivamo jednočipni upravljački mikroračunari, ili mikrokontroleri su sinonim za mali broj komponenata, jednostavnu realizaciju potpunog rješenja mikroračunara, malu cijenu realizacije uređaja, malu potrošnju i dimenzije, veliku pouzdanost, a sve u cilju ostvarivanja računarske podloge za primjenu u različitim područjima.
Mikrokontroler je komponenta koja u istom kućištu sadrži centralnu procesorsku jedinicu, programsku i memoriju podataka, te periferne jedinice. Mikrokontroleri se ugrađuju u uređaje koji imaju računarsko upravljanje, uređaje kojim se upravlja daljinski, automobilima, mobtelima i td. Treća grana, programabilni sklopovi-PLC,  sve je interesantnija u primjeni zbog razvoja tehnologije i sve većih mogućnosti uz smanjenje cijene izvedbe, odnosno finansijsku opravdanost primjene. Ova grana obuhvata  projektovanje i izgradnju mikroračunarskih komponenti po mjeri problema.