Heuristicka nastava

1.UVOD

Pod terminom nastavni sistem podrazumijevamo cjelovito oblikovanje ili strukturiranje nastavnog procesa.Svaki nastavni sistem odlikuje se određenom svojevrsnom strukturom veza i odnosa između osnovnih faktora ili činilaca nastave,tj.učenika,nastavnih sadržaja i nastavnika.Odnos između glavnih faktora nastave može biti različit,na osnovu čega se i razvija više nastavnih sistema.
1.1 Heuristička ili razvojna nastava

Nakon radikalizma i zastranjivanja s apsolutizacijom učeničkog samorada krenulo se usmjerenijim i realnijim putem izgrađivanja posebnog nastavnog sistema pod nazivom heuristička ili razvojna nastava.Spominju se i još neki drugi nazivi kao što su:genetička nastava,induktivna nastava,razvijajuća nastava i drugi.

1.2 Začetak i evolucija heurističke nastave
Termin heuristika je grčkog porijekla,a znači pronalaziti.Poznato je čuveno Arhimedovo eureka (pronašao sam),kada je otkrio glavni zakon hidrostatike.Heurističko je ono što je pronalazačko,što vodi otkrićima.
Predstavnici heurističke ili razvojne nastave naglašavaju da obrazovno značenje imaju samo oni sadržaji koje učenici potpuno razumiju.Zato se kao bitna didaktička odrednica heurističke nastave ističe da nastavnici svojim načinom predavanja misaono vode učenike do shvatanja obrađivanih nastavnih sadržaja.
Suština heurističke nastave je u nastavnikovim “razvojnim” pitanjima kojima se učenici podstiču,da na osnovu onoga što već znaju,samostalno zaključuju i tako savladavaju zadatke.
Izdvojiću samo neke poznatije autore i ukratko izložiti njihove didaktičke postavke kao doprinos izgrađivanju heurističke nastave kao sistema nastavnog rada.
Već je G.Kerschensteiner istakao da duhovnu hranu čovjeku daje kultura društva u koju ubraja nauku,umjetnost,tehniku,moral,religiju,pravo i dr.,sve ono što se proučava u procesu obrazovanja.Međutim duhovna struktura objektivnog mora u procesu obrazovanja biti u skladu sa psihološkom strukturom čovjeka.Da bi se kulturna dobra shvatila,mora postojati aktivan odnos subjekta prema kulturnom dobru kao objektu,i to posredstvom kontemplatacije.Kontemplatacija je aktivan misaoni odnos subjekta prema objektu,što je po Kerschensteineru važan aksiom obrazovanja.
Bez kontemplatacije ili misaone aktivnosti subjekta nema shvatanja i “zarađivanja”kulturnog dobra,jer je konteplatacija produktivna aktivnost.
Kako su kulturna dobra veoma složena za uspješno obrazovanje Kerschensteiner izvodi svoj osnovni aksiom:”Obrazovanje pojedinca moguće je samo na onim kulturnim dobrima čija je duhovna struktura potpuno ili barem djelimično adekvatna razvojnom stepenu individualnog oblika života”.U suštini,Kerschensteiner je osnovnim aksiomom obrazovanja upozorio da će shvatanje nastavnih sadržaja biti moguće ako je njihovo dimenzionisanje usklađeno sa mentalnim kapacitetom učenika,što se odnosi na princip primjerenosti učenicima,te na potrebu misaonog poniranja i proučavane sadržaje (kontemplaciju),što je za izvođenje heurističke nastave jako važno.