Obitelj kao faktor razvoja humanih odnosa među spolovima

1.    UVOD
Kad govorimo o ravnopravnosti među spolovima, moramo uvijek imati u vidu jednu očiglednu i nepobitnu istinu: kad se rodimo, ono što nas najprije određuje kao osobe jeste da smo muškog ili ženskog spola, tek potom dolaze druge karakteristike. Dakle, ako razvijemo humane odnose među spolovima, sasvim je sigurno da ćemo uvažavati i sve druge razlike među ljudima. Ravnopravnost između  spolova poboljšava lični život svake osobe, pogotovo imajući u vidu važnost društvenih odnosa i međuzavisnost društvenih uloga spolova. Odgoj započinje u obitelji. U njoj se rađa novi čovjek i u njoj započinje proces njegova ljudskog razvitka i oblikovanja. U toj prvoj intimnoj obiteljskoj sredini pojavljuju se prva osjetna opažanja, nastaju prva poimanja i predodžbe o svijetu i životu, formiraju se pojmovi, izgrađuju stavovi, uspostavljaju odnosi, prihvataju vrijednosni kriteriji o svemu što je istinito, moralno, dobro, lijepo. Obiteljska ljubav osnova je za pojavu drugih socijalnih emocija: ljubaznosti, suosjećanja, tolerisanja, uvažavanja, poštovanja. Postoji uska povezanost između obiteljskog i šireg društvenog života. Ako dijete u obitelji upozna i prihvati odnose razumijevanja, uvažavanja i međusobnog poštovanja, zadržat će ih i kasnije u širim međuljudskim odnosima humano, pošteno, čovječno. Potpuna humanizacija odnosa između spolova moguća je samo uz potpunu socijalizaciju općih međuljudskih odnosa.

2. Obitelj kao faktor razvoja humanih odnosa među spolovima
Istinski humanizam predstavlja humaniziranje odnosa među ljudima neovisno o njihovoj rasnoj, nacionalnoj, političkoj, vjerskoj, socijalnoj ili nekoj drugoj pripadnosti; neovisno o razlikama s obzirom na spol, boju kože, profesiju, funkcije i druge moguće razlike. Specifičan oblik humaniziranja odnosa među ljudima je humanizacija odnosa između žena i muškaraca odnosno između osoba suprotnog spola.  “Humanizacija odnosa se očituje u međusobnim odnosima žena i muškaraca u braku i obitelji, u poduzećima i ustanovama, u javnom životu i sl. Pojedini tumače humanizaciju odnosa među spolovima kao аpsolutnu slobodu u spolnim odnosima , bez ograničavanja i bilo kakve moralne kompetencije. Humanizacija odnosa među spolovima se ne smije i ne može svoditi samo na spolnost i spolne odnose. Radi se o jednakopravnom i humanom odnosu među pripadnicima različitih spolova kao jedanakopravnih ličnosti na svim područjima rada i djelovanja. Jedanakopravnost među ženama i muškarcima mora postati prirodni odnos čovjeka prema čovjeku. Taj odnos je vrlo kompleksan. Osim spolne on uključuje i brojne druge relacije, kao što su etička, politička pravna i sl. Na svim područjima mora postojati međusobno uvažavanje, poštovanje, razumijevanje i saradnja. Odgojne vrijednosti koje bi se trebale promicati i vrednovati kroz odgoj za humanizaciju su“:
1.    Smisao za ljubav i međusobno razumijevanje
Smisao za ljubav i međusobno razumijevanje i humani odnosi među spolovima i prema ljudima uopšte predstavljaju bitne odgojne vrijednosti. Odgoj za ljubav daje puni smisao humanizaciji odnosa među spolovima. Odgoj za ljubav podrazumijeva i razvijanje osjećaja za druge , sposobnost izražavanja poziitivnih emocija, povjerenja i uvažavanja osoba suprotnog spola, sklad i ljepotu odnosa između muškarca i žene, formiranje svijesti o jednakopravnosti spolova. Upravo u obitelji postoji najveća mogućnost sprovođenja ove odgojne vrijednosti. Obitelj može i treba biti prva škola istinskih međuljudskih odnosa.