Porodično nasilje

1. Uvod
U toku 20. vijeka položaj žena se korak po korak poboljšao promjenom ustava nacionalnih država, kao i deklaracija na međunarodnom nivou. U mnogim zemljama ukinuta su formalno-pravna ograničenja. Posljedica toga bio je bolji pristup obrazovanju, bolja zdravstvena zaštita i političko učešće. Usprkos tome pokazalo se da zaštita prava žena ni u kom slučaju nije osigurana i to je slučaj širom sveta, nezavisno od kulturnog konteksta pojedinačne regije. Povrede prava žena su proizvod sile i nasilja. Najvažnije i osnovno ljudsko pravo – pravo na život i tjelesnu nezavisnost – uskraćuje se ženama širom sveta. Žene su u velikoj mjeri izložene nasilju u porodici, u društvu i od strane države.
Karakteristika ove vrste nasilja sastoji se u tome da se ono ne provodi nad jednom ženom, već nad svim ženama kao jednom socijalnom grupom. Nasilje nad ženama je sve ono čime se jednoj ženi samo po osnovu njene spolne pripadnosti uskraćuje da iskoristi i realizira sve svoje sposobnosti i mogućnosti razvitka. To je često jedna vrsta nepoštovanja žene, što je nerijetko općeprihvaćeno u društvu, a što muškarci uopće ne primjećuju. Istovremeno žene to isto nasilje doživljavaju kao neophodno zlo njihovog postojanja kao žene, ili kao biološki zasnovanu formu veze i odnosa između muškarca i žene.
Može se razlikovati strukturalno i osobno nasilje:
Pod osobnim nasiljem podrazumijeva se direktni napad na tijelo žene, npr. silovanje žena ili djevojčica, tjelesno zlostavljanje ili ubojstva žena. Osobno nasilje je u većini slučajeva povezano sa tijelom žene, sa njegovom reproduktivnom funkcijom i seksualitetom žene.
Strukturalno nasilje izraženo je u ideologiji manje vrijednosti, nepoštovanju žene i statusu žene kao objekta, i u mnogim društvenim oblastima povezano je sa pretvaranja muškaraca ka superiornosti. Vlade ne reagiraju na nasilje koje je usko povezano sa spolnom pripadnošću sa jednakim kaznenim mjerama kao kod drugih krivičnih djela. Nasilje nad ženama dugo vremena se uopće nije promatralo kao povreda ljudskih prava, već kao “interna” stvar pojedinačnih država, a opet na nivou pojedinačnih država često se ovakva vrsta nasilja objašnjavala kao “privatna” stvar žrtve i počinitelja. Ovo počinje u povlačenju razlike između dvije sfere “javno” i “privatno” koje postoje kako u tradicionalno patrijarhalnom društvu, tako i u građanskom, zapadnjačkom društvu.

2. PORODIČNO NASILJE
Nasilje u porodici događa se u cijelom svetu, i usmjereno je prije svega na ženske članove porodici u njihovoj ulozi kćerki, snaha, sestara, supruga ili bivših supruga, (bivših) životnih suputnica ili (bivših) ljubavnica. Počinitelji su (sa izuzetcima) muški članovi porodice. Ova vrsta nasilja nad ženama prelazi kulturne, tradicijske i religiozne granice. Kućno nasilje je fenomen kojem se u mnogim zemljama ne poklanja dovoljna pažnja. Često nasilje u kući i ne znači (pravno) zločin. Zbog toga o pojedinačnim zemljama imamo samo nepotpune podatke i studije o tom fenomenu. Ove studije, javne statistike (npr. policijske statistike) često ne prikazuju stvarno stanje stvari.
• U Njemačkoj i SAD-u svaka treća žena bar jednom u životu biva zlostavljana od muških članova svoje porodice, od strane supruga ili njenog partnera
• U Rusiji se 80% svih zločina događa kod kuće.
• 1992. godine na Kubi je provedena anketa koja je pokazala da su 26,2% ispitanica žrtve fizičkog, a 33,5% psihičkog nasilja od strane njihovih supružnika.
• U Egiptu jedna od tri žene biva najmanje jednom u životu pretučena od strane svog supruga.
• U Kuvajtu je oko 15% žena izloženo nasilju u kući.
• U Pakistanu je 80% žena izloženo nasilju u kući.
• U Papua Novoj Gvineji dvije trećine svih žena bivaju pretučene u braku.
• U Litvi 34,5% svih žrtava ubojstava su žene ubijene od njihovih supruga.
• U Južnoj Africi svaki šesti dan bar jedna žena biva ubijena od strane njenog muža ili dečka.
•
Pouzdani podaci o nasilju nad ženama i djecom ne postoje. Bez toga nasilje ostaje i dalje podcijenjen i nevidljiv problem. Utvrđivanje rasprostranjenosti nasilja nad ženama i djecom neophodno je radi donošenja programa intervencija za zaštitu. Od početka rada Savjetovališta protiv nasilja u porodici, javlja se veliki broj žena i djece, godišnje oko 3000, koje imaju problem sa nasiljem. Na osnovu navedenog broja poziva, koji čini jedan reprezentativni uzorak i obrađenih podataka utvrđeno je nekoliko vidova zlostavljanja.