Razvojni put profesije pedagoga u školi

Današnje društvo karakteriziraju globalizacija, brze promjene usmjerene tehnološkom razvoju, a jedan od prioriteta svakako je ostvarivanje naprednog društva znanja. Društvene promjene utječu na život svakog pojedinca, njihove potrebe, shvaćanja, stavove i okruženja unutar kojih se razvijaju. Intenzivni razvoj pojedinaca događa se u školi, stoga je jedna od zadaća suvremene škole odgovoriti potrebama društva, prilagođavajući se novim zahtjevima i mijenjajući svoje djelovanje.
Škola je odgojno-obrazovna ustanova u kojoj se kao prepoznatljivi djelatnici ističu ravnatelj, učitelji te stručni suradnici. Svojim radom svaki od navedenih djelatnika utječe na odgojnoobrazovnu djelatnost, a svojom ulogom nastoji pridonijeti unapređenju odgojno-obrazovnog rada. U definiranju navedenih profesija, percepcije ljudi nisu ujednačene. Ravnatelj se uglavnom povezuje s rukovođenjem i upravljanjem školom, učitelji se određuju kao prenosioci znanja, dok stručni suradnici imaju nedefinirano profesionalno djelovanje. „Stručni su suradnici uvedeni u našu školsku praksu prije nego je teorijski i praktično osmišljena njihova uloga. To je rezultiralo brojnim dilemama i nesporazumima u vezi s njihovim angažiranjem u školi. Razlog je tome, među ostalim, nedostatak empirijskih istraživanja koja bi pružila uvid u stvarno stanje i čiji bi se rezultati suprostavili paušalnim ocjenama o doprinosu stručnih suradnika unapređivanju odgojno-obrazovnog rada“ (Staničić, 1989:129). Stručni suradnici koji su u najvećoj mjeri zastupljeni u školama su pedagozi. Oni sudjeluju u svim fazama odgojno-obrazovnog procesa – od planiranja i programiranja do vrednovanja postignutih rezultata, prilikom čega ostvaruje suradnju sa svim subjektima odgojno-obrazovnog rada. Prema Nastavnom planu i programu za osnovnu školu (2006) pedagozi u školi potiču usvajanje vrijednosti, stavova i navika koje omogućavaju cjelovit razvoj osobnosti učenika, prate razvoj i odgojno-obrazovna postignuća učenika, sudjeluju u provođenju zdravstvene i socijalne skrbi učenika, profesionalno informiraju i usmjeravaju učenike u skladu s njihovim potrebama, interesima i sposobnostima, pružaju savjetodavnu pomoć učenicima, roditeljima, učiteljima te sudjeluju u uvođenju pripravnika u samostalni odgojno-obrazovni rad. Također, sudjeluju u stručnom usavršavanju odgojnoobrazovnih djelatnika, istražuju potrebe za kvalitetnu organizaciju odgojno-obrazovnog rada, te rade na povezivanju škole s lokalnom i širom zajednicom.

Da bi školski pedagog mogao utjecati na druge, mora stvoriti vlastitu prepoznatljivost. Njegov rad treba biti prepoznatljiv u školi u kojoj radi, ali i šire.
Kakav stav o pedagozima ima naše društvo? Može li javnost definirati njihovu ulogu, kompetencije i područja njihova rada? Je li prepoznatljiv njihov stručni ugled? Prema istraživanju Pavlović Breneselović (2013) koje je provedeno u Beogradu na uzorku od 240 ispitanika (djece iz pripremnih predškolskih grupa i/ili prvog razreda, srednjoškolca, studenata elektrotehničkog i pravnog fakulteta te slučajnih prolaznika starijih od 35 godina), utvrđeno je da gotovo polovina ispitanika ne prepoznaje specifičnost profesije pedagoga u odnosu na druge profesije koje se bave odgojem i obrazovanjem djece, miješa ih sa drugim profesijama ili ne zna tko je pedagog.
Ispitanici ga povezuju s učiteljem i odgajateljem (više od jedne petine ispitanika), pri čemu je vidljiva nediferenciranost u odnosu na druge profesije koje se bave odgojem i obrazovanjem. Više od desetine ispitanika daje odgovore prema kojima se da zaključiti da ne znaju tko je pedagog („pedagog je dobar čovjek; pedagog je neka djevojka; to je muškarac, motorista; pedagog je plinsko gorivo), dok oko 7% navodi drugu profesiju („to je doktor; logoped; medicinska sestra; doktor za oči; to je na neki način psiholog za djecu“).