Odlomak

 

UVOD
„Nauka je u stalnoj evoluciji i menja se iz dana u dan“
Žan Pijaže
Žan Pijaže je rođen 1896. godine i bio je švajcarski razvojni psiholog i filozof. Bio je poznavalac psihologije zoologije i filozofije. Sa svojih 11 godina napisao je belešku o albino vrapcu koja se može uzeti kao period početka njegove karijere. Napisao je vise od 100 članaka i 60 knjiga. Pijažeova teorija je proistekla iz ginetičke epistemologije u čijoj se osnovi nalazi ideja konstrukcije znanja o realnosti koja postoji, ali međutim koju učenik ne može da sazna kao takvu, već se znanje aktivno konstruiše kroz interakciju subjekta i objekta. Dakle znanje presdtavlja rezultat i ono nastaje kroz sopstvenu aktivnost učenika, i ono je rezultat interakcije između okoline i individue. Kako Pijaže navodi u svojoj teoriji, razumeti ne znači i otkriti ili pak rekonstruisati ponovnim otkrivanjem. U njegovoj teoriji učenje se ne odvija jednostavnom transmisijom znanja, takođe učenje ne predstavlja direktan način prenošenja znanja. Kod Pijažeove teorije znanja mora da se istraži, usvoji i konstruiše a nikako da se primi na gotovo. Učenici predstavljaju najbolji izvor informacija o sopstvenom učenju, dakle potrebno je posmatrati decu koja uče.
Cilj seminarskog rada je bio da se prikaze kako Pijažeova teorija utiče na nastavu. Struktura seminarskog rada se sastoji iz jednog poglavlja. U prvom delu smo ukratko obradili Pijažeovu biografiju. Drugi deo rada je orijentisan na njegovu teoriju, gde smo razmatrali pedagoške inplikacije teorije, praktične implikacije Pijažeovog gledišta za školsko učenje, kritike određenih postavki i nalaza Pijažea, učenje, aktivno učenje i učenje putem otkrića. U radu je posebna pažnja posvećena Pijažeovoj teoriji i kako ona utiče na nastavu.

1. ŽAN PIJAŽE

Pijaže je rođen 1896. godine u Nesatelu, on je bio švajcarskirazvojni filozof ali i psiholog . Takodđe je bio i poznavalac zoologije, psihologije i filozofije, koju je studirao u Cirihu. Sa svojih jedanaest godina je napisao veoma kratku belešku o albino vrapcu, i slobodno se može reći da navedena beleška predstvalja početak njegove veoma uspešne karijere tokom koje je sačinio 100 članaka i 60 knjiga. Doktorat je stekao 1918. godine i to iz prirodnih nauka i svoj rad započinje u psihološkim labaratorijama u Cirihu i na Blojlerevoj čuvenoj psihijatrijskoj klinici. U navedenom periodu on se zainteresovao i za psihoanalizu pa je iz tog razloga i napustio Švajcarsku i jednu godinu je proveo u Francuskoj gde je i uradio prva svoja prva eksperimentalna ispitivanja dečijeg mišljenja. Nakon ovog ispitivanja on se oženio, pa je potom na svojoj deci ispitivao intelektualni razvoj od rođena pa sve do pojave govora. Takođe u svom životu bio je i predsednik Društva psihologije u Švajcarskoj. Godine 1952. postaje profesor na Sorboni, a u međuvremenu je održavao serije predavanja i dobio mnogobrojne počasne diplome. 1955. godine osniva Međunarodni centar za genetsku epistemologiju, čiji je bio i direktor do kraja svog života. Pijaže je umro u Ženevi 1980. godine i to kao jedan od najznačajnijih psihologa u to vreme.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pedagogija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari