Odlomak

U razmatranju pojma ustava potrebno je, u najkraćim crtama, ukazati na poreklo naziva ustav.
Naziv ustav vodi poreklo od lainske reči constitutio. U rimskom pravu konstitucijama su se nazivali edikti koje su donosili rimski imperatori, uređujući ovim aktima, između ostalog, i pitanja o državnoj organizaciji i funkcionisanju. Koren reči constitutio kao naziv za ustav i danas postoji u mnogim jezicima (engleskom, italijanskom, francuskom, španskom i dr.).
U našem jeziku izvorno značenje termina ustav je: brana, ustava, prepreka, ograničenje, obuzdavanje. Ustav kao pravni akt zaista je akt ograničavanja (obuzdavanja, zabrane) drzavne vlasti.
Nije strano da je ustav akt sa najvećom pravnom snagom. Ispod njega su ostali akti koji moraju biti u saglasnosti sa ustavom. U tome da više razumemo taj deo, tj. raspored akata po hjerarhiskoj lestvici .
Naziv ”Ustavno pravo” nije opšteprihvaćen, tako da se još uvek koriste i nazivi ”Državno pravo” i ”Javno pravo”, mada u znatno manje obimu. Sam naziv ”Ustavno pravo” je novijeg datuma i vezuje se za pojavljivanje formalnih ustava, krajem XIX i početkiom XX veka.
Termin ”Državno pravo” se pojavio, najpre, u nemačkoj pravnoj teoriji i zadržao se u njoj sve do danas, kao preovlađujući (ima za cilj da ukaže na mesto i ulogu države u istoriji društva). Pojam termina ”državno pravo” se, znači, vezuje za nemačku dogmatiku, koja je svoj oslonac nalazila u Hegelovom filozovsko-pravnom razumevanju države.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 15 stranica
  • Ustavno pravo -
  • Školska godina: -
  • Seminarski radovi, Skripte, Pravo
  • Srbija,  Beograd,  UNIVERZITET U BEOGRADU - Pravni fakultet  

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari