Globalizacija

UVOD

Procesi koji vode ujedinjavanju svijeta, s ciljem uspješnijeg pristupa zajedničkim egzistencijalnim problemima, poznati su kao “procesi globalizacije”. Početak globalizacije teško je točno utvrditi. Ali, uobičajeno je da se za početak uzimaju sedamdesete godine 19. stoljeća. Globalizacija, iako ne pod tim nazivom, tema je i klasičnih ekonomista poput Adama Smitha, Davida Ricarda, Johna Stuarta Milla i Karla Marxa. Pojedini autori početkom globalizacije smatraju procvat trgovine na Sredozemlju oko 1000. godine. Međutim, takva se stajališta teško mogu opravdati jer čak do 1820. godine 99% svih proizvedenih dobara nije ušlo u trgovinske kanale. Ima, naravno, utjecajnijih i manje utjecajnih, općih i specifičnih, apstraktnijih i konkretnijih definicija, ali jedinstvenog pogleda na to što je globalizacija nema. Razlog za to je, s jedne strane, kompleksnost i multidimenzionalnost samog fenomena, a s druge strane, mnoštvo kutova iz kojih se taj kompleksan fenomen promatra. Postoje tri glavna opća pravca mišljenja. Prvi od njih podrazumijeva pretvaranje našeg svijeta u homogen, jedinstveno vođen prostor. Redom nastajanja novih tehnologija i društveno-političkih mehanizama, globalizacija zahvaća pojedine velike sektore – informacije, ekonomiju, politiku, pravo. Ekonomska globalizacija se inače često poistovjećuje s globalizacijom uopće. Nema nikakve dvojbe da su ekonomski odnosi temelj društvene i političke prakse, ali je homogenizacija svjetske ekonomije ipak samo jedan od aspekata globalizacije. Ona teče usporedo i u interakciji s političkim usuglašavanjima, kojima je cilj stvaranje pravila ponašanja jednakih za sve i svakog. Prvom pravcu pripadaju autori koji smatraju da je pojam globalizacije mit, odnosno ideološka maska kojom se prikrivaju stvarni procesi transformacije svjetskog kapitalističkog sustava. Drugi pravac, čine autori koji naglašavaju širinu, dubinu i intenzitet promjena koje su se u skorašnje vrijeme dogodile u svim sferama društvenog života. S obzirom da su te promjene zahvatile čitav svijet, oni taj set promjena nazivaju globalizacija, a same autore nazivaju hiperglobalistima. U ovoj grupi autora ima onih koji još uvijek insistiraju na klasičnim teorijskim konceptima. U tom smislu, koncept globalizacije se poima, s jedne strane kao proces stalnog tehnološkog napretka, univerzalizacije, vesternizacije ili čak amerikanizacije svijeta, a s druge strane kao nastavak imperijalizma, odnosno kolonijalizma. Treći pravac čine autori koje, uz sve razlike, povezuje činjenica prihvaćanja pojma globalizacije kao koncepta kojim se najbolje mogu opisati globalni odnosi i procesi s kraja XX i početka XXI stoljeća. Oni insistiraju na poimanju globalizacije kao proturječnog procesa. U prvi plan ističu tenzije koje postoje u suvremenom svijetu, koje ga kreiraju i koje ga čine “nejasnim” i “neodređenim”.