Jabuka

Jabuka je voćna vrsta koja se s pravom kiti laskavim nazivom kraljice voća. Njezini plodovi dozrijevaju od najranijeg ljeta sve do zime. Postoje 24 divlje vrste jabuka koje su raširene u Europi , Aziji i Sjevernoj Americi. Jabuka kakva se danas uzgaja (malus domestica) potječe iz središnje Azije, točnije Kazahstana odakle je preko Perzije prenesena u Europu. Premda ima tragova da su se plodovi divljih srodnika današnje jabuke upotrebljivali za hranu još u mlađem kamenom dobu. Jabuka iz svoje pradomovine dolazi vjerojatno u 10. stoljeću prije Krista jer se spominje u biblijskoj Pjesmi nad pjesmama koja je nastala otprilike u to vrijeme. Stari je Egipćani nisu poznavali sve do grčko-rimskih vremena. Postoji preko 10 000 sorata u uzgoju. Od kontinentalnih voćaka jabuka je po količinskoj proizvodnji plodova na prvom mjestu u svijetu. Inače u sveukupnoj svjetskoj proizvodnji voća dolazi na treće mjesto, odmah iza agruma i banana. Stranooplodna je voćka pa treba posaditi više sorata istodobne cvatnje i dobre međusobne sposobnosti oplodnje.
Prema arealu prirodnoga rasprostranjenja i uzgoja kvalitetnih plodova, jabuka je kontinentalna voćka. Najbolja kakvoća plodova zimskih sorata jabuka (plodovi zimskih sorata jabuka najcjenjeniji su jer dosežu najbolju kakvoću, a sezona im je potrošnje zimi, kad nema velikog izbora drugih vrsta voća) postiže se u tzv. jabučarskim područjima, kamo se ubraja i kontinentalna Hrvatska. Plod jabuke zacijelo je najkompletnije voće u ljudskoj prehrani. To voće ima gotovo sve što ljudski organizam treba: voćne šećere, voćne kiseline, vitamine, minerale, sirova vlakna, pektine i što nije manje važno sasvim čistu vodu, koja se na putu od tla do ploda pročistila kroz milijune staničnih opni. Jabuka je jedna od unosnijih kultura. Ona je temelj voćarske proizvodnje.