Odlomak

1. UVOD
Koncentrovana hraniva (koncentrati) imaju visok procenat energije i proteina u jedinici mase i zapremine. Koncentrovana hraniva se dele na zrnaste koncentrate (zrnevlje žita, leguminoza, uljarica i drugih biljnih vrsta), sporedne proizvode različitih industrija i fabrički (industrijski) proizvedene smeše koncentrata. Ove poslednje se dele na potpune i dopunske smeše i predsmeše. Predstavljaju “vrhunac” u proizvodnji i korišćenju hrane za životinje, jer su sastavljene na naučnim principima i mogu u potpunosti da zadovolje i najveće zahteve savremenih rasa i hibrida domaćih životinja u cilju visoke proizvodnje mleka, mesa, jaja, kao i da podmire druge potrebe. Koncentrovana hraniva se od vajkada koriste u ishrani životinja, a posebno veliki značaj imaju u ishrani nepreživara (svinja,konja,živine). Naime, ona su izvor kvalitetnih proteina i kao takva su veoma bogata energijom, koja je neophodna životinjama u njihovom proizvodnom ciklusu. Soja igra vrlo značajnu ulogu i u ishrani domaćih životinja kao koncentrovana hrana.
U ishrani domaćih životinja kao koncentrovana hrana služe uglavnom otpaci soje posle industrijske prerade, koji su veoma bogati belančevinama i mineralnim materijama. Kukuruz se najčešće koristi u spravljanju koncentrovanih smeša, bilo da se sprema na tradicionalan (primitivan) način ili industrijski (u savremenim mešaonama hrane). Suncokretova sačma, lucerkino brašno, kvasac, kreda, samo su neka od hraniva koja se koriste za proizvodnju koncentrata. U ishrani svinja značaj mogu imati i ječam, ovas, leblebija, kikiriki, koji osim što su bogata u proteinima, daju hrani bolji ukus i pospešuju apetit kod životinja.
Međutim, cilj ovog seminarskog rada jeste da se što približnije upoznamo sa značajem proizvodnje koncentrovane hrane, kao i sa ishranom nepreživara, kao veoma rentabilnih životinja za proizvodnju u stočarstvu, koristeći se prevashodno pristupačnom adekvatnom literaturom.

2. TEORIJSKI DEO
Genetički potencijal savremenih rasa i hibrida domaćih životinja može doći do potpunog izražaja samo ukoliko su njihove potrebe pokrivene svim neophodnim hranljivim materijama i ukoliko su istovremeno ispoštovani ostali zahtevi koji se tiču fizičke forme hrane, tehnike ishrane, ambijentalnih uslova, zdravstvene zaštite i dr. U zemljama sa razvijenim stočarstvom primenjuju se koncepti zasnovani na korišćenju maskimalno stabilnog obroka u cilju maksimalno stabilne proizvodnje. Ishrana nepreživara u intenzivnim uslovima zasniva se isključivo na smešama koncentrata dok se voluminozna hrana koristi samo u nekim izuzetnim situacijama i vidovima proizvodnje (Đorđević i sar.,2009.).
Potrebe životinja u hrani mogu se zadovoljiti velikim brojem hraniva a njihov izbor zavisi od vrste i kategorije životinja, proizvodnosti, zdravstvenog stanja, uslova sredine i dr. Hranljiva vrednost različitih hraniva može se značajno razlikovati, pre svega zbog sadržaja pojedinih hranljivih materija, ali i zbog načina konzervisanja i obrade, promena hranljivih sastojaka u različitim uslovima, njihove interakcije, prisustva antinutritivnih materija, kontaminacije i dr. (Esminger i sar.,1990). Mogućnost međusobne zamene hraniva ili dopune njihove hranljive vrednosti ima veliki značaj za rentabilnost stočarske proizvodnje, kao i za rešenje brojnih zahteva savremenih potrošača (Đorđević i Dinić,2007.). Osim hraniva, za ishranu životinja u intenzivnoj proizvodnji sve veći značaj imaju različiti aditivi.
Vekovima unazad najvažniji zadatak za poljoprivrednike je bio kvantitet proizvedene hrane (za ljude i životinje) dok se zadnjih decenija postavljaju sve strožiji zahtevi za njenim kvalitetom. Mogućnost plasiranja proizvoda stočarstva na Evropsko tržište zahteva primenu strogih kriterijuma kontrole kvaliteta, od kojih je danas u Srbiji najaktuelniji HACCP (Hazard analysis and critical control points) sistem (Đorđević i sar., 2007). Organska stočarska proizvodnja je novi vid proizvodnje hrane za ljude ali i novi izazov za celokupnu zootehniku. Njen preduslov je organski proizvedena hrana za životinje što praktično znači povratak na ekstenzivnost u određenoj meri i odricanje od mnogih savremenih dostignuća nauke o ishrani.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari