Uzgoj Ruže

Latinsko ime „Rosa“ izvedeno je od indogermanskog korijena riječi što znači „nježan“. Ruže su iz Male Azije donijeli Grci, a onda se uzgoj proširio na Egipat i Rim.

Najstariji podaci o ružama sežu iz 2600 g. pr. Kr. Prve pisane podatke o ružama i njihovom uzgoju zabilježio je Teofrast u 4. stoljeću pr. Kr. u djelu ”Povijest prirode”. U Rimskom carstvu cvjetne vijence od ruža izrađivali su za sva važnija događanja, njime su kićene vojskovođe. Ruže u starom Rimu su korištene kao sirovina u proizvodnji ružina ulja koje se koristilo u medicinske svrhe. Ruža je bila inspiracija mnogobrojnim umjetnicima i pjesnicima tijekom povijesti. Prema Parađiković i sur., 2017. detaljan opis o razmnožavanju ruža reznicama daje Varon u djelu „Rerum rusticanum“ 28. g. pr. Kr. U vrijeme renesanse naglo dolazi do razvoja vrtne umjetnosti te se u Engleskoj i Njemačkoj podižu veliki parkovi u kojima ruže zauzimaju značajno mjesto. Veliki doprinos u uzgoju ruža daje i Napoleonova supruga, carica Jozefina, osnivanjem čuvenog ružičnjaka u dvorcu Malmaison u blizini Pariza 1804. godine i njezin ružičnjak postaje mjesto na kome se sastaju istaknuti botaničari, umjetnici i uzgajivači.