Odlomak

 

PDV je vrlo složen poreski oblik čiji obuhvat u praksi određuju tri faktora:
1) oblik PDV-a koji se može uvesti, a koji može biti: proizvodni, dohodovni I potrošni oblik;
2) načelo zasnovanosti – oporezivanje prema načelu porekla i oporezivanje prema načelu odredišta;
3) primenjenog metoda utvrđivanja, odnosno obračunavanja PDV-a: direktni (metod
sabiranja i oduzimanja) i indirektni (kreditni) metod.
Da bi se dobio konzistentan poreski sistem, neophodno je da zakonodavac tačno definiše odabrane faktore kako bi se nedvosmisleno utvrdilo koji je oblik poreza prihvaćen, na kom se načelu oporezivanja zasniva ubiranje poreza, da li se porez ubira tamo gde se proizvod troši ili po mestu odakle stiže i koja je tehnika obračunavanja PDV-a. U najvećem broju zemalja koje su prihvatile porez na dodatu vrednost, u zemljama Evropske unije, kao i u našoj zemlji, usvojen je:
a) potrošni oblik PDV-a ,
b) primenjuje se načelo odredišta, a
c) iznos poreske obaveze izračunava se pomoću kreditne metode.
Potrošni oblik PDV-a omogućava da poreski obveznik od vrednosti prodaje oduzme sve troškove, kako za sirovine, repromaterijal i energiju, tako i za kapitalna ulaganja, tj. za nabavku građevinskih objekata, postrojenja i opreme. Na taj način se dopušta oduzimanje celokupne vrednosti kapitalnih izdataka od vrednosti prodaje. Ovim je sprečeno dvostruko oporezivanje kapitala: jednom pri njegovoj kupovini, a drugi put uz vrednost proizvoda koji je tim kapitalom proizveden.
Oporezivanje dodate vrednosti prema načelu odredišta znači da se PDV plaća tamo gde se proizvod troši, što znači da je izvoz oslobođen plaćanja poreza, a uvoz se oporezuje. Proizvodi koji se izvoze napuštaju zemlju oslobođeni obaveze plaćanja PDV-a, ali se oporezuju u zemlji u kojoj se troše. Time je omogućeno da uvezeni i domaći proizvodi ravnopravnije konkurišu na domaćem tržištu.
Kreditni metod podrazumeva da poreski obveznik iz računa za kupljene proizvode i korišćene usluge i računa za prodate proizvode i izvršene usluge, direktno izračunava svoju poresku obavezu (indirektni metod utvrđivanja PDV-a). Za razliku od direktnog metoda (gde se neposredno utvrđuje dodata vrednost, tj. poreska osnovica) ovaj metod ima za cilj da se odmah utvrdi poreska obaveza. Poreski obveznik obračunava porez na isporuku svojih dobara i pružanje svojih usluga, a zatim od tog poreza odbija porez koji je njegov prethodnik u prometnom lancu iskazao u fakturi, tj. porez koji je već platio kroz nabavnu cenu. Ovaj metod se naziva i metodom fakture jer se zasniva na lancu faktura, omogućava efikasno suzbijanje poreske evazije i dominira u savremenim sistemima PDV-a.
Osnovne prednosti PDV-a u poređenju sa drugim oblicima poreza na promet roba i usluga, se mogu sažeti u sledećem:
• Izdašnost poreza na dodatu vrednost je veoma velika, jer je PDV poreskotehničko rešenje primerenije tržišnoj privredi te je veći obuhvat predmeta oporezivanja, posebno usluga.
• Porez na dodatu vrednost obezbeđuje da je udeo poreza u ceni (finalnih proizvoda, odnosno usluga) isti bez obzira na broj faza u prometu.
• Ovaj poreski oblik je efikasaniji u suprotstavljanju poreskoj evaziji – obveznik je dužan da dokumentuje svoj zahtev za odbitkom poreza plaćenog na nabavke (prethodni porez), pa su interesi kupca i prodavca suprotstavljeni. Pored toga, s obzirom da su fakture neophodne olakšana je poreska kontrola.
• Mehanizam poreza na dodatu vrednost omogućuje da se izvoz u potpunosti oslobodi poreza plaćenog u prethodnim fazama, odnosno refakcija pri izvozu je lakše I brže sprovodiva.
• Teret poreza na dodatu vrednost pada samo na krajnju potrošnju, jer se porez plaćen pri nabavci osnovnih sredstava u potpunosti odbija.

Neke od negativnih strana poreza na dodatu vrednost su vezane za vreme I troškove administrativne podrške koje izaziva njegova implementacija kao novog poreskog oblika i PDV-a je više regresivan u odnosu na porez na promet, s obzirom na samo dve (retko više) poreske stope i na uzan krug poreskih oslobođenja.
Ipak, neosporne su brojne prednosti poreza na dodatu vrednost i zato on danas predstavlja najrasprostranjeniji oblik poreza na promet u svetu. Zahvaljujući praktičnim prednostima, porez na dodatu vrednost se primenjuje u zemljama različitih nivoa privredne razvijenosti. Dok je šezdesetih godina prošlog veka postojao samo u Francuskoj, danas je uveden u preko 120 zemalja sveta i postao je najpopularniji oblik oporezivanja prometa proizvoda i usluga.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 45 stranica
  • Korporativne finansije prof. Ljubiša Milačić
  • Školska godina: prof. Ljubiša Milačić
  • Diplomski/master radovi, Skripte, Ekonomija
  • Srbija,  Beograd,  UNIVERZITET U BEOGRADU - Fakultet Političkih nauka  

Više u Ekonomija

Više u Skripte

Komentari