Odlomak

1. Šta je evropska unija?

Evropska unija (skraćeno EU) je međuvladina i nadnacionalna unija (zajednica) dvadeset osam država Evrope.

1.1. Istorija evropske unije
Izvod iz Šumanove deklaracije: „…Evropa neće biti stvorena odjednom, niti prema jedinstvenom planu. Biće izgrađena putem konkretnih dostignuća koja najpre stvaraju faktičku solidarnost… Sjedinjavanje proizvodnje uglja i čelika trebalo bi odmah da stvori zajedničke osnove za ekonomski razvoj što je prvi korak ka evropskoj federaciji i da promeni sudbinu onih regiona koji su dugo bili posvećeni proizvodnji municije za ratovanje, čije su žrtve najčešće bili.“
Pokušaji da se ujedine disparatne nacije Evrope prethode nacionalnoj državi. Oni su se dešavali konstantno kroz istoriju kontinenta još od propasti Rimskog carstva. Franačko carstvo Karla Velikog, Sveto Rimsko carstvo i Državna zajednica Poljske i Litvanije su ujedinili velika prostranstva. Mnogo kasnije, tokom 19. veka carinske unije pod Napoleonom i osvajanja nacističke Nemačke ’40. godina dvadesetog veka su imala samo trenutno postojanje.
S obzirom na izvorne jezičke i kulturne različitosti u Evropi, ovi pokušaji obično su podrazumevali vojno potčinjavanje nevoljnih i neposlušnih nacija, što bi potom dovelo do nestabilnosti i konačnog neuspeha. Jedan od prvih predloga za mirno ujedinjenje kroz saradnju i jednakost članstva dao je začetnik pacifizma Viktor Igo (1851). Nakon katastrofa Prvog, a zatim i Drugog svetskog rata, pokretačka snaga za osnivanje Evropske unije (odnosno onoga iz čega će se ona potom razviti) značajno je porasla, vođena željom da se Evropa obnovi i spreči mogućnost da se takvi užasi rata ikada ponove. Evropska zajednica za ugalj i čelik (oformljena 1951, a koju su činile: Zapadna Nemačka, Francuska, Italija i zemlje Beneluksa) je bila inicijalna kapisla za dalje ujedinjenje Evrope.
Prva carinska unija, koja se izvorno zvala Evropska ekonomska zajednica, osnovana je Rimskim ugovorom 1957, a implementirana 1. januara 1958. Kasnije se promenila u Evropsku zajednicu, koja je sada „prvi stub“ Evropske unije. EU se razvila od trgovačkog sistema do ekonomskog i političkog partnerstva.
Ideja o ujedinjenoj Evropi seže daleko u prošlost ali tek 1950. godine XX veka nastaju prvi koraci ka EU. Velika razaranja u ratovima nametnula su razmišljanje o tome kako prevazići antagonizme među evropskim državama.
Trebalo je naći zajednički imenitelj oko kojeg bi mogle da se ujedine sve, ili većina država Evrope, među kojima iu Drugom svetskom ratu pobeđene-Nemačka i Italija. Pored ovih „unutrašnjih“ razloga, snažan podsticaj ujedinjenju stigao je izvan Evrope, od strane Sjedinjenih Američkih Država. Uvidevši da razrušena Evropa ne može biti dostojan ekonomski partner, niti saveznik u borbi protiv nadolazećeg komunizma iz SSSR, SAD su odlučile da finansijski pomognu posleratnu konsolidaciju Evrope. Maršalov plan finansijske pomoći Evropi (1947), nazvan po tadašnjem američkom državnom sekretaru, kao jedan od uslova za dodeljivanje sredstava podrazumevao je udruživanje evropskih država i njihovu međusobnu koordinaciju.

1.1.1 Robert Šuman

Robert Šuman, pravnik i francuski državnik, smatra za jednog od glavnih osnivača ujedinjene Evrope. Potaknut proživljenim iskustvom dvaju ratova, posvetio se pomirenju između Francuske i Nemačke, izgradnji mirne, ujedinjene i prosperitetne Evrope .
Davne 1950. godine, francuski ministar Robert Šuman objavio je dokument koji će ostati zapamćen kao “Šumanova deklaracija”. Bilo je to vreme neposredno posle Drugog svetskog rata, kada je još uvek vladalo duboko nepoverenje između dve velike evropske nacije – Francuske i Nemačke – koje su više od jednog veka (tokom XIX i XXveka) međusobno ratovale oko pitanja “ko je jači” i da li će pogranične, rajnske oblasti Alzas i Loren pripadati jednoj ili drugoj državi. Pod uticajem ideja o evropskoj integraciji kao najefikasnijem načinu da se eliminišu stalni ratovi u Evropi, francuski ministar spoljnih poslova, Šuman je 9. maja 1950. godine u istorijskoj deklaraciji objavio da: “Francuska vlada predlaže da se celina francuske i nemačke proizvodnje uglja i čelika stavi pod zajedničku ‘Visoku vlast’, u okviru organizacije koja će biti otvorena i za ostale evropske zemlje”. Predlog se odnosio na kontrolu dva, za privredu i rat, strateška proizvoda: uglja (glavni energent toga doba) i čelika (glavna sirovina za izradu oružja) . Ali predlog je imao i dalekosežniji cilj, koji je jasno naveden: “ovaj predlog će predstavljati prvu konkretnu osnovu jedne Evropske federacije, koja je neophodna za održavanje mira”. Predlagači su, gotovo vizionarski predvideli da: “Evropa neće nastati odjednom, niti u okviru jedinstvene, sveobuhvatne strukture; ona će biti stvarana putem konkretnih rezultata, kojim se u prvom redu postiže solidarnost na delu”.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari