Odlomak

UVOD

Izvori gradjanskog prava su opšte norme koje uredjuju gradjanskopravne odnose a svaka opšta norma,pa i gradjanskopravna,odlikuje se time što se odnosi na sve slučajeve iste vrste.Skup svih opštih gradjanskopravnih normi naziva se gradjanskim pravom u objektivnom smislu (objektivno gradjansko pravo),za razliku od onih prava koja primjenom opšte norme nastaju za subjekte pravnih odnosa i koja se zato nazivaju subjektivnim gradjanskim pravima.
Prema tome kako nastaje i u kom se obliku pojavljuje,objektivno gradjansko pravo je nepisano (običajno) ili pisano.Običajno pravo koje i po načinu nastajanja i po stvaraocima narodno pravo,dugo je u istoriji dominiralo a i danas je vladajuće u anglosaksonskom svijetu.U ostalim zemljama uključujući i evropski kontinent ono je potisnuto pisanim pravom,prije svega u obliku zakona i podzakonskih opštih akata.
Dugo vremena gradjansko pravo u Jugoslaviji poslije Drugog svjetskog rata nije nije bilo zakonom uredjeno-kodifikovano i osnovni izvor gradjanskog prava bila su pravna pravila definisana gradjanskim zakonicima donijetim prije Drugog svjetskog rata.
Zakonsko uredjivanje gradjanskog prava uslijedilo je 80-tih godina prošlog vijeka kada su donijeti osnovni gradjanski propisi : Zakon o obligacionim odnosima 1978.god.,Zakon o osnovnim svojinsko – pravnim odnosima 1980.god.,Zakon o etažnoj svojini 1995.god..

 

 

 

Pojam i vrste izvora prava

Izvori prava u opštem smislu mogu se definisati kao uzroci ili povodi koji dovode do nastajanja prava.Oni mogu biat materijalni i formalni.Pod materijalnim izvorima se podrazumijevaju društvene okolnosti i potrebe,odnosno uzroci koi dovode do nastajanja prava.Pod izvorima u formalnom smislu podrazumijeva se forma u kojoj država donosi pravne norme.Prema tradicionalnoj podjeli foralni izvori prava su:zakoni i podzakonski akti,običaji,sudska praksa i pravna nauka.
Dugo vremena pod uticajem marksističke teorije smatralo se da je jedini materijalni izvor prava „volja vladajuće klase“.Medjutim ovakvo pravo koje štiti volju samo jedne klase,ne može biti pravedno i demokratsko pravo,jer u društvu ne postoji samo jedna klasa.

 

 

 

 

Pravda i pravednost kao materijalni izvor prava

Pravni poredak mora biti zasnovan na pravdi i nekim moralnim načelima na kojima počiva ljudska civilizacija kao što je pravilo:“Ne čini drugima ono što ne želiš tebi da se učini“.Ako pravni poredak ne sadrži minimum morala,onda on može bit pozitivno pravo,jer iza njega stoji državna sankcija,a nikako ne može biti pravedno pravo.Poslije sloma pozivističkih teorija koje su tvrdile da je pravo samo ono što donese država,bez obzira na njegovu sadržinu,u izvore prava u materijalnom smislu počine da se ubraja i prirodno pravo.Najveći zahtjev za pravdom takodje mora biti u skladu sa pravnom sigurnošću,koja kao faktor poretka uvijek ima prednost.Pravna sigurnost je pretpostavka za ostvarenje pravde,ali ona nikada nije krajnji cilj pozitivnog prava.

Rating: 2.0/5. From 2 votes.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari