Pravosnažnost

Izraz „pravosnažnost“ prevod je njemačke riječi Rechtskraft. Termin je rimskog prava res judicata. Dakle, o presuđenoj stvari. Teorija o pravosnažnosti je teorija o presuđenoj stvari, o njenom dejstvu na polju materijalnog prava i na polju procesnog prava.
Zakonitost ima izvanredan značaj u pravu. Zato je jedan od najvažnijih zadataka svih subjekata, a naročito onih koji su zaduženi za kontrolu i nadzor nad ostvarivanjem zakonitosti, da preduzimaju sve neophodne mjere kako bi se što prije i što preciznije otkrila svaka nezakonitost, kao i da se isto tako što prije preduzmu mjere za njeno otklanjanje.
Pravosnažnost je, posebno svojstvo akata. To svojstvo akti stiču okončavanjem postupka za utvrđivanje njihove zakonitosti. To znači da takvi akti više ne mogu da budu ispitivani u pogledu svoje zakonitosti. Pravosnažnost nastupa ili poretkom roka koji je određen za pokretanje postupka za ispitivanje zakonitosti, ako taj postupak nije pokrenut, ili, ako je postupak pokrenut , završetkom tog postupka i donošenjem konačne odluke o zakonitosti tog akta.
Pored opšteg pojma pravosnažnosti, postoje i njena posebna značenja. Tako se, na primjer, u krivičnom postupku pravosnažnom smatra samo ona odluka koja više ne može da se izvrši ( formalna pravosnažnost).