Rimsko pravo – skripta
Objavio Sergejss1 25. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Pravo
Objavio Mila333 19. decembar 2014. Prijavi dokument
1.UVOD
Ugovorom o otpremanju (špediciji), obavezuje se otpremnik (špediter) da radi otpreme određene robe (stvari) zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca, ugovor o prevozu i druge ugovore koji su potrebni za izvršenje prevoza robe, kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac se obavezujc da mu isplati određenu naknadu.
Pored ovakve definicije iz Zakona o obligacionim odnosima, nužno je istaći da je i Zakonom o spoljnotrgovinskom poslovanju detaljnije navedeno šta se smatra poslovima međunarodne špedicije. Tako se istim članom ovog Zakona, navodi da preduzeće i drugo pravno lice koje je upisano u sudski registar za poslove međunarodne Špedicije može organizovati otpremanje i dopremanje robe u međunarodnom saobraćaju u svoje ime i po nalogu i za račun komitenta i zaključivati ugovore o prevozu, utovaru, istovaru, pretovaru, sortiranju, pakovanju, uskladistenju i osiguranju robe, organizovati prevoze različitim prevoznim sredstvima, zastupati i vršiti poslove u vezi sa carinjenjem robe, osiguranjem povlastica i refakcija od vozara (popustima i povraćajima vozarine pod određenim slučajevima), ispostavljanje i pribavljanje transportnih i drugih dokumenata za robu i vršiti druge poslove u vezi sa Špediterskim uslugama u spoljnotrgovinskom prometu.
Iz ovakve stilizacije delatnosti međunarodne špedicije, u Zakonu o spoljnotrgovin-skom poslovanju više se opisno nabrajaju poslovi koje obavlja međunrodni špediter, koji ilu-strativno mogu da posluže, kada se imaju u vidu obaveze špeditera iz ugovora o špediciji.
Na osnovu napred navedenog, tj. na osnovu date definicije iz Zakona o obligacionim odnosima, kao i poslova medunarodne špedicije (Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju), može se konstatovati da se ugovor o otpremanju(špediciji)smatra posebnim ugovorom u privredi u okviru trgovinskih usluga kojim sc bave određene privredne organizacije. Otpremnik (špediter) zaključuje i mnoge druge ugovore privrednog prava, istupajući pri tome u svoje ime a za račun komitenta. Međutim, on može istupati, u svoje ime i za svoj račun, kao i u ime i za račun nalogodavca.
Pored navedene zakonske regulative u našoj zemlji o ugovoru o otpremanju odnosno špediciji, potrebno je istaći da ugovor o otpremanju (špediciji), kao i način zaključenja tog ugovora, pravima i obavezama ugovornih strana i druga pitanja regulišu i Opšti uslovi poslovanja međunarodnih špeditera Jugoslavije koje je izdalo Opšte udruženje saobraćaja Jugoslavije, Grupacija za medunarodno špediciju. Shodno članu 2. ovih Opštih uslova iscrpno se nabrajaju špediterski poslovi, ali u isto vreme daje se i definicija da je špediter organizator otpreme i dopreme stvari, svim prevoznim sredstvima i na svim prevoznim putevima. Ugovorom o špediciji, obavezuje se špediter da radi prometa određene stvari, sklapa u svoje ime i za račun nalogodavca, u ime i za račun nalogodavca, odnosno u svoje ime i za svoj račun, ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza, te da obavlja i ostale uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određene naknade.
Može se zaključiti, da ugovor o špediciji nije u svim pravnim sistemima podjednako tretiran. Tako na primer, kod većine evropskih kontinentalnih zemalja, ugovor o špediciji se smatra samostalnim privrednim ugovorom i koji ima specifičnu pravnu prirodu. Kod nekih zemalja (kao na primcr, Francuska, Švajcarska) ugovor o špediciji se tretira kao ugovor o komisionu u transport, pa se iz tih razloga i primenjuju pravila ugovora o komisionu. Kod anglo-saksonskih zemalja, ugovor o špediciji se ne smatra samostalnim pravnim poslom, nego se izjednačava sa poslovima trgovinskog zastupništva(agenture), gde se otpremnik-špediter smatra samo jednom vrstom trgovačkog agenta. Karakteristično je da i naš Zakon o obligacionim odnosima sadrži odredbu po kojoj se na”… odnose nalogodavca i otpremnika koji nisu uređeni u ovoj glavi, shodno primenjuju pravila o ugovoru o komisionu, odnosno trgovinskom zastupanju”. Do toga dolazi, iz razloga što Zakon o obligacionim odnosima predviđa mogućnost da špediter zaključuje ugovor o prevozu i da preduzima druge radnje u ime i za račun nalogodavca (kao trgovinski zastupnik), kada je to predvideno ugovorom o špediciji.
Objavio Sergejss1 25. mart 2024.
Objavio mob0629649492 25. mart 2024.
Objavio dragicamilica 25. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.