Prečišćavanje otpadnih voda

Uvod
Razvoj naselja i povečanje standarda stanovništva uvjetuju zagađenje čovjekove okoline, a među najteže oblike zagađenje svakako ubrajamo i zagađenje voda. Potrošnja vode za razne potrebe postaje sve veća što uzrokuje i porast količina otpadnih voda.
Ovakvim trendom porasta zagađenja voda značajno se ugrožava čovjekova životna sredina.
Uzmemo li u obzir činjenicu da spomenuto naselje danas ne raspolažu sa ispravnim sanitarno-tehničkim rješenjem odvodnje otpadnih voda, neophodno je pristupiti izgradnji jedinstvenog sistema odvodnje i pročišćavanja otpadnih i zagađenih voda što je nužan korak prema očuvanju zdrave čovjekove okoline i jedan od osnovnih preduvjeta daljnjeg razvoja čitavog razmatranog područja.
Danas u nekim dijelovima razvijenih i nerazvijenih dijelovima naselja/gradovima ne postoji izgrađena kanalizacija već se odvodnja rješava individualno ispustima u cestovne jarke, a dio izvedenih kanalizacijskih sustava se uljeva direktno u vodotoke. Takvo rješenje ne zadovoljava današnje potrebe i standarde kako na području stanovanja, tako i na području zaštite voda.
Odvodnja fekalnih voda također je dijelom rješena septičkim jamama ili direktnim ispuštanjem u otvorene oborinske kanale.
Oborinska odvodnja rješena je pomoću otvorenih oborinskih i cestovnih kanala. Većina ovih kanala je zamuljena tako da je smanjen proticajni profil, pa nakon kišnih razdoblja dolazi do zadržavanja vode i taloženja čestica što uzrokuje širenje smrada u neposrednu okolinu.
Odvodnja oborinskih i otpadnih voda smatra se jednom od najbitnijih komunalnih funkcija gradova. Mnogi gradovi i naselja danas imaju sustav odvodnje koji nije cjelovit (u smislu pokrivenosti čitavog područja grada kanalizacijskim sustavom kojim bi se otpadne vode transportirale na lokaciju uređaja za pročišćavanje), a nije izgrađen niti uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u kojem bi se nakon odogovarajućeg tretmana postigli parametri koji bi dopustili ispuštanje obrađenih otpadnih voda u recipijent (vodotok).
Iz gore navedenih razloga razvidno je da je za kvalitetno obavljanje komunalne djelatnosti odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda gradova i naselja, kao i postizanje višeg standarda glede zaštite voda, nužno pristupiti izgradnji cjelovitog sustava odvodnje te osobito uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Kao prvi korak u realizaciji ovog skupnog projekta potrebno je izraditi Koncepcijsko rješenje za pojedine dijelove gradova i/ili naselja zajedno sa odgovarajućim pročišćivaćem otpadnih voda, na koji se referira ova studija o utjecaju na okoliš te tehnološki projekt kojim je obrađena tehnologija pročišćavanja.

Pročišćavanje otpadnih voda možemo podjeliti na 4 (četiri) glavne skupine, i to:

• Mehaničko pročišćavanje,
• Biološko pročišćavanje,
• Prerada i korištenje mulja,
• Mali uređaji za pročišćavanje.

Pročišćavanje otpadnih voda

Općenito
Masti imaju dobra i loša svojstva. Nažalost najčešće imamo posla s lošim svojstvima. I to onda, kada masti začepe odvode otpadnih voda ili se oteža pročišćavanje otpadne vode .
Čovjek bez masti ne može živjeti. Ta tvrdnja vrijedi samo tako dugo, dok se masti konzumiraju u određenoj mjeri, u protivnom nam prijeti debljina (pretilost). No nemaju samo ljudi problema s mastima. I sistem za odvodnju vode jako osjetljivo reagira, ako u njega dospije previše masti. Svatko, tko je češće bio upoznat s «ugodnim» obavljanjem čišćenja cijevi, već je morao imati posla sa začepljenim kuhinjskim
odvodom. Pri tome je nerijetko morao utvrditi, da je bilo teško, ako ne i nemoguće odčepiti cijev.
Nažalost se ne može uvijek spriječiti da masti i ulja dospiju s otpadnom vodom u odvod. Masti se sastoje od čvrstih i topivih substanci. Čvrste se tvari talože na stjenkama cijevi i uzrokuju začepljenja. No to nije sve. U sistemu se masti i ulja mijenjaju uslijed kemijskih i bioloških reakcija u masne kiseline neugodnih mirisa. Te kiseline su izuzetno agresivne i dovode do korozije. Poznati su slučajevi kod kojih su
same masne kiseline oštetile lijevane cijevi inače otporne na koroziju. Još su gore posljedice u postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda. Tamo se masti i ulja talože na aktivirani mulj i sprečavaju potrebnu izmjenu kisika. Biološko pročišćavanje otpadnih voda je time onemogućeno. Pod tim stanovištima jedino je logično da masti i ulja ne smiju u preopsežnim količinama dospijevati u kanalizacijski
sistem. U komunalnim propisima o odvodnji većinom se utvrđuje, da se po litri otpadne vode ne smije u kanalizacijsku mrežu dovesti više od 250 mg ulja i masti.
Preduvjet za to je da se kućni sudoper ne zloupotrebljava za bacanje čistih ostataka masti iz tava i lonaca.