Proizvodnja biljaka u zaštićenom prostoru
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Tehnologija
Objavio studenti.rs 13. januar 2020. Prijavi dokument
Izvori su mesta pojavljivanja podzemnih voda na Zemljinoj površini. Osnovno svojstvo izvora je specifičnost ekosistema koji predstavlja ekoton. Pod ekotonom se podrazumeva prelazna zona između dva ekosistema. U pitanju je jedinstvena sredina koja se odlikuje dinamičnošću, imajući u vidu da dolazi do mešanja podzemnih, polupodzemnih i kopnenih ekosistema. Na taj način se formira heterogeno stanište koje predstavlja kombinaciju tri mikrostaništa: vodenih, poluvodenih i polukopnenih. Iz tog razloga, izvore možemo protumačiti i kao “vruće tačke” slatkovodnog biodiverziteta. Postoje brojne podele izvora po različitim parametrima. Jedna od njih je na osnovu toga kako voda od samog izvora otiče, odnosno, podela na osnovu tipa oticanja. U zavisnosti od geografske strukture terena kao i nagiba, razlikujemo tri tipa izvora. Ukoliko se potom stvori jezero, to je limnokren, bara – helokren ili ukoliko voda odmah otiče – reokren. Usled toga postoje ogromne razlike u mnogim abiotičkim faktorima kao i u biodiverzitetu. Od izvora dalje do ušća menja se niz abiotičkih faktora, poput brzine toka, temperature, tipa podloge, hemijskog sastva vode… Na osnovu toga se ceo tok deli na izvor, gornji, srednji i donji tok. Za većinu izvora možemo reći da se razlikuje od ostalih segmenata vodotoka po nižoj i konstantnijoj temperaturi koja obično iznosi oko 7 do 8 °C. Nizvodno su kolebanja temperature veća, odnosno leti je toplija voda dok je zimi hladnija. Tako na izvoru dominiraju stenotermne vrste koje imaju manje raspoloživih hranidbenih resursa, odnosno manji je diverzitet u odnosu na srednji tok. U donjem toku je niža temperatura, veća dubina, manja providnost, odnosno više je heterotrofa u odnosu na primarne producente, dok su u približno istom odnosu zastupljeni predatori.
1. Nastanak termalnih voda
Prema teoriji bečkog Suess-a (1831-1914) o juvenilnim i vadoznim vodama, moguća su samo dva osnovna načina postanka i zagrevanja termalne vode. Međutim, vremenom se šire saznanja o poreklu termalnih voda tako da danas prema poreklu razlikujemo pet tipova termalnih voda:
1. juvenilne (vulkanske, devičanske),
2. konatne (fosilne),
3. kvartarne (mlade),
4. vadozne i
5. mešane vode
2. Termalni izvori
Termalnim vodama smatramo one čija je temperatura viša od 20 °C, imajući u vidu da temperatura vode zavisi od načina postanka termalne vode (Seuss, 1885). Termalne vode, prema načinu postanka delimo u više grupa. Tako postoje vulkanske, potom fosilne, mešane, kvartarne i vadozne. U Srbiji su najčešće vulkanske ili drugačije, juvenilne termalne vode. Formirale su se usled vulkanskih erupcija, pri čemu je došlo do rasedanja kopna i izdizanja venačnih planina. Ovako nastali izvori termalne vode, u Srbiji su najčešće u Panonskom basenu poput Banje Koviljače.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.