Odlomak

1. UVOD

Netačno je ustaljeno mišljenje da hrana koja je prirodna mora biti istovremeno i zdrava , a da su samo namirnice koje su tehnološki obrađene ili kojima su dodavani aditivi potencijalno opasne. Mnoge sirove, neprerađene namirnice mogu prirodno sadržati veci broj toksičnih i štetnih sastojaka kao što su gospiol pamukovog sjemena,eruka kiselina u ulju repice, avidin u bjelancetu jajeta i druge stetne supstance. Iako je veći broj ovih sastojaka opasan po zdravlje, tradicionalni način obrade i pripreme hrane u kuhinji u najećem broju slučajeva smanjuje ili potpuno uklanja toksičnost datih supstanci.
Problemi se javljaju pri konzumiranju egzotične hrane ili nakon primjrne alternativnih načina pripreme hrane. Tako je na primjer sedamdesetih godina postala moderna upotreba polusirovih namirnica u ishrani što je dovelo do sporadičnih gastrointestinalnih smetnji kod ljudi nakon konzumiranja polu sirove hrane.[1]
Poseban slučaj predstavlja prisustvo prirodnih toksičnih supstanci u hrani nastao kao posledica transfera toksičnih, fiziološki aktivnih biljnih komponenti preko namirnica animalnog porijekla. Postoji tako ne veliki broj toksina morskih organizama, uglavnom tropskih vrsta riba, školjki i kornjača (preko 400 životinjskih vrsta sadrži samo ciguatera toksin); najznačajniji prirodni toksini animalnog porekla su ciguatera, tetrodotoksin,saksitoksin (neurotoksični).
Mnoge biljke iz egzotičnih krajeva služe za pravljenje “čudotvornih” ljekovitih proizvoda koji se distribuiraju širom svijeta. Iz tih razloga u ovom tekstu su opisane i biljke koje nisu tipične za evropsko podneblje, a sadrže potencijalno toksične sastojke.[1]

2. TOKSIČNOST NAMJERNICA
Namirnice mogu biti štetne ili toksične ukoliko:

  •     sadrže neku toksičnu supstancu kao jedan od svojih prirodnih sastojaka,
  •     prenose toksične supstance drugih organizama
  •     u procesu fermentacije formiraju stetne sastojke
  •     u kontaku sa organizmom se sastojak transformiše u toksičan sastojak.

Poseban slučaj prisustva toksičnih sastojaka u hrani prestavlja transfer toksičnih , fiziološki vrlo aktivnih biljnih komponenti preko namirnica životinjskog porijekla na čovjeka. Zabilježeni su slučajevi kada je do trovanja došlo upotrebom meda koji je sadržao veće koncetracije kardiotoksičnih glikozida,usled ispase pčela na cvijetovima oleandra,planinskog lovora ili nakon konzumiranjam mlijeka sa pirolizidinomi drugim alkaloidima iz biljnih ili drugih namirnica.[3]
Postoje takođe veći broj morskih organizama uglavnom tropskih vrsta riba,školjki,kornjača ili nekih drugih koje prirodno mogu sadržati neke toksične supstance.
Konzumiranje ovakvih vrsta namirnica može takođe ugroziti zdravlje čovjeka. Najčesći prirodni toksini životinjskog poriekla su ciguatera,tetrodoksin,saksitoksin . Svi nabrojani toksini imaju neurotoksično djelovanje na čovjeka.
Prirodno prisutne toksične materije u hrani mogu biti iz biljnih i životinjskih namirnica.
U hrani su prisutne kao prirodni toksini u biljkama, toksične materije u gljivama, prirodni toksini koji se korsite kao pesticidi , tokisini animalnog porijekla itd. Česti su primjeri toksičnih jedinjenja koje proizvode alge, a kojima se u eko sistemu hrane ostale morske životinje, pa se tako toksini prenose na ostale stanovnike eko sistema. Svježa pitka prirodna voda takođe može sadržavati toksične materije.[2]
Najveći broj prirodnih toksina je biljnog porijekla ali se u okviru zdravstvene ispravnosti hrane interesantne smo one materije koje se koriste u ishrani ljudi i domaćih životinja.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari