Projektovanje elektricnih mreza

Elektroenergetske mreže kao bitan fenomen utilitarističkog dijela savremena civilizacije po svojoj fizikalnoj strukturi, načinu funkcionisanja, prostornoj rasprostranjenosti i odnosu čovjeka prema njemu spadaju u kategoriju velikih tehničkih sistema.
Sveobuhvatni matematski model ponašanja velike električne mreže nije moguće ostvariti zbog današnje nesavršenosti, premalog kapaciteta, a često i sporosti kompjuterske mašinerije koja nam stoji na raspolaganju.
Da bi primarna elektroenergetska mreža kao sistem uopće mogla funkcionisati, ona mora „živjeti“ u simbiozi sa nekoliko podsistema. To su podsistemi za automatsku zaštitu od kvarova i poremećaja, za mjerenje električnih i neelektričnih veličina, za automatsku regulaciju napona i frekvencije, za prenos i obradu podataka i konačno radni čovjek sa svojim intelektualnim i fizičkim potencijalom.
Dakle, za projektovanje jedne elektroenergetske mreže, potrebno je obratiti pažnju na veliki broj faktora, bez kojih jedan ovakav sistem ne bi mogao funkcionisati. Od same proizvodnje električne energije, preko njene transformacije, prenosa i izgradnje sistema za prijenos, pa sve do povezivanja sa drugim elektroenergetskim sistemima i napajanja krajnog kosirnika tom vrstom energije.
U ovom radu, nismo se bavili analiziranjem licenci i zahtjeva za izgradnju elektroenergetske mreže, već smo isključivo analizirali električni dio mreže, tj. način njenog dobijanja, transformacije, prenosa, distribucije i na kraju potrošnje.