METODE PODUČAVANJA I TEORIJE UČENJA

1. UVOD

U Gotovo svim naukama, odnosno školskim predmetima nije potrebno samo znati određene stvari, kao što je na primer strani jezik, već i znati preneti određene tehnike i pravila kako nekog istom tom jeziku naučiti. Tu govorimo o metodama podučavanja. Dakle, to su naučeni obrasci ponašanja koji se primenjuju u nastavi radi postizanja unapred planiranog cilja. Pogotovo u našoj struci vidi se koliko samo znanje nekih tehničkih stvari, na primer, kolut unapred ne znači ništa, ako ne znamo da objasnimo kojim principom isto to naučiti dete koje je ispred nas.
Postoje tri oblika podučavanja: direktno, podučavanje vođenim otkrivanjem i raspravom i samostalno učenje.
Direktno podučavanje ima svoje vrline i mane. Veoma je poznato da se i kod dece u školama vrlo rano učitelji, nastavnici, pa i profesori dele na „dobre i loše“, što najverovatnije i nije slučajno. Prenošenje znanja je vrlo kompleksno i osetljivo. Ono može biti monotono, puno činjenica, suvoparno, ali može biti i zanimljivo, kreativno i uz sve to se lakše i brže zapamtiti. S jedne strane, gradivo može biti lako dostupno u udžbenicima, kao i same činjenice, a sa druge, gradivo nije lako dostupno i nalazi se u više različitih izvora.