Motivacija i unutrašnja motivacija

U ovom radu autor dokazuje tezu da otvorenost učenika za nove alternative ne predodređuje školski uspjeh te da identifikovana motivacija kao forma unutrašnje motivacije više predikuje školski uspjeh nego intrinzička motivacija, nego ekseterna regulacija i introjektovana motivacija kao forme vanjske motivacije. Multipla regresija pokazala je da otvorenost za nove alternative negativno predodređuje škollsko postignuće djece (β = –0,24; značajno na nivou 0,01) što autor objašnjava tradicionnalnošću školskog sistema u kome nema mjesta za dječiju radoznalost, za pitanja na rubu nauke. Kao pozitivni prediktor školskog uspjeha identifikovana motivacija (β = 0,25; značajno na nivou 0,01) jedina ima značajan pozitivni učinak na školsko postignuće u odnosu na intrinzičku motivaciju koja je regresijom isključena kao prediktor ovbog uspjeha i dvije forme vanjske motivacije. Ovo je negativno po naše škole jer bi trebalo da upravo unutrašnja motivacija bude ključ i cilj školskog uspjeha učenika…