Motivacija u nastavnom procesu

UVOD
Učenje je složen proces, a subjekti koji učestvuju u njemu jesu ti koji nastoje ostvariti svoje ciljeve, usmjerenje ka efektivnom učenju i postizanju rezultata adekvatnih uloženom radu i očekivanju. Učenje u školama treba biti radostan proces u kome prevladavaju pozitivne emocije (radost, sreća, oduševljenje..) jer samo tako učenici mogu znati šta znači imati dobar uspjeh i biti zadovoljan u životu. Sadržaj učenja se sastoji od znanja ( u različitim oblicima: deskriptivno,analitičko i proceduralno znanje ) vrijednosti, vještina i stavova. Da bi učenici spoznali i iskoristili svoje mogućnosti vrlo je važno ozračje u kojem rade. Važno je da se učenici u školi dobro osjećaju i da kroz takav pozitivan ugođaj prihvaćaju i pozitivne životne stavove i trajno ih ugrađuju u svoj sistem vrijednosti. Učenici u školi trebaju imati okruženje koje im pomaže da nađu svoj identitet, prođu kroz težak period adolescencije i
kvalitetno odaberu svoj put u životu. Ako umjesto toga škola uvećava frustracije, nesigurnosti i probleme koje djeca donose iz porodice ili ih čak i sama stvara, ona pridonosi bijegu djece u agresivnost, delikvenciju i ovisnost.

Učenike treba motivirati, privoljeti i zainteresirati za učenje. Motivacija je od presudne važnosti za školski uspjeh. Učenici i nastavnici vole raditi na mjestu gdje su motivirani, sretni i zadovoljni da idu u školu svaki dan. Ovaj rad ima prije svega da istakne važnost motivacije u nastavnom procesu. Motiviranje učenika je jedan od ključnih zadataka i funkcija nastavnika.
Motivacija se mora temeljiti na onome što se želi postići, odnosno poticati one oblike ponašanja koje vode ostvarivanju ciljeva u nastavi. Uzrok određenog ponašanja čovjeka jesu unutrašnji psihološki pokretači koji ga tjeraju na neku aktivnost, pa rezultat nekog pojedinca ne zavisi samo o njegovoj sposobnostu već i o motivacji. Samo motiviran čovjek lahko motivira druge ljude.

TEORIJSKI DIO ISTRAŽIVANJA POJAM MOTIV, MOTIVACIJA
MOTIV – „opći naziv za široku i heterogenu klasu organskih, psihičkih i sredinskih činilaca za koje je utvrđeno ili se pretpostavlja da sudjeluju u determisanju ponašanja ljudi. Pod motivom se podrazumjeva razlog ponašanja, očekivani ili željeni ishod akcije, svjesno postavljeni cilj nekog postupka. U savremenoj psihologiji pod motivom se podrazumjeva ili objekat u spoljašnjoj, sredini koji itzaziva izvjesnu akcionu tendenciju u subjektu, ili sama ta tendencija shvaćena kao unutrašnji činilac koji pokreće, usmjerava i zaustavlja ponašanje jedinke“1
„Maslov i Glaseser navode sljedeće činioce koji su u osnovi pokretljivosti svake individue:
Maslovljeva hijerarhija potreba – motiva Glasserova lista motiva

• fiziološke potrebe – motiv preživljavanja
• potreba za sigurnošću – motiv ljubavi
• potreba za ljubavlju i pripadanjem – motiv moći
• potreba za ugledom i poštovanjem – motiv zabave
• potreba za samoaktualizacijom – motiv slobode

Pokretači učenika jesu svi naprijed spomenuti motivi koji se međusobno prepliću. “ U proučavanju ljudskih motiva sve je izraženija orijentacija na sistematsko prikupljanje podataka o spoljašnjem ponašanju i o subjektivnom doživljavanju. U vezi s motivacijom za školsko učenje i ostvarenjem ciljeva i zadataka ukupnog odgojno – obrazovnog rada često se govori o spoljašnim i unutrašnjim motivima. Osnovna razlika između ove dvije vrste motiva je u ulozi aktivnosti koju motiv pokreće u zadovoljenju samog motiva. Kada motiv iz bilo kojeg razloga ne može biti zadovoljen, javlja se stanje  frustracije ili osujećenosti.
MOTIVACIJA – „ termin kojim se u savremenoj psihološkoj literaturi označavaju tri grupe pojava :

• uzroci, pokretači ili izvori ponašanja,
• procesi pokretanja i usmjeravanje ponašanja i
• očekivani ili ostvareni ishodi ponašanja koji mu daju određeni smisao