Odlomak

Rodjenje je prelazak fetusa u spoljašnju životnu sredinu, što predstavlja veoma veliku promenu za dete. Do rađanja dolazi 280 dana nakon začeća. Rođenje ne predstavlja početak fizičkog i psihičkog razvoja deteta, već samo promenu sredine. Pre rođenja dete živi parazitskim životom, sve što mu je potrebno dobija od majke i zaštićen je od svake opasnosti, međutim, nakon rođenja mora samo da se snabdeva kiseonikom i da samostalno prima i vari hranu. Dete prelazi u sredinu u kojoj je izloženo mnogim dražima. Sve ove promene veoma su značajne za razvoj i učenje deteta. Iako tokom rođenja dete ne oseća bol, može doći do određenih povreda koje donose posledice na detetov psihički razvoj. Trajanje perioda novorođenčeta ne može tačno da se odredi. Po nekim psiholozima ovaj period traje veoma kratko, nedelju dana, dok neki opet smatraju da traje čak i do tri meseca.
Postoje velike razlike izmedju novorođenčadi u pogledu njihove zrelosti. Dešava se da je prevremeno rođeno dete naprednije u razvoju od deteta rođenog na vreme. Nedonošče se nakon rođenja specijalno neguje u inkubatoru zbog toga što joj organi nisu dovoljno razvijeni. Ono se takođe hrani na specijalan način. Da li će nedonošče ikada stići normalno rođenu bebu zavisi od njenih fizičkih i mentalnih karakteristika. Prema nekim istraživanjima potrebno je barem godinu dana da nedonošče sustigne normalno rođenu bebu. Kod prevremeno rođene dece često dolazi do nervoznih navika i razdražljivosti zbog prezaštićenosti roditelja. Nedonoščetu jesu potrebna specijalna nega i briga, ali preterano štićenje može omesti njegov normalan razvoj.
PRVA GODINA ŽIVOTA
Prva godina života je veoma važna za dalji razvoj i ono predstavlja kritičan period u detinjem razvoju. Prvenstveno se u ovom periodu stvara poseban odnos sa majkom – emocionalna vezanost, privrženost ili psihološka zavisnost. Isto tako može doći i do oštećenja koja se kasnije ne mogu ispraviti, ukoliko dete biva odbačeno i zanemareno. Dete u ovom periodu ima ogranske potrebe koje zadovoljava njegova okolina. Bez staranja roditelja dete ne bi preživelo. Isto tako dete ima i psihološke potrebe koje bi trebale da se zadovoljavaju prilikom fizičkih potreba. Kao što su potreba za milovanjem, grljenjem, nošenjem, ljuljanjem, i uopšte potrebe za nežnošću. Ove potrebe su urođene. Hranom i taktilnim kontaktima majka nagrađuje dete i time i ona sama stiče vrednost nagrade i postaje nešto pozitivno za dete. Pošto je majka slična drugim licima, dete stav prema majci generalizuje i na druge ljude. Neki psiholozi su zbog toga smatrali da su potrebe za taktilnim draženjima naučene. Međutim, američki psiholog Harlou (Harlow) izveo je jedan veoma zaniljiv eksperiment na majmunima kojim je dokazao suprotno. On je gajio mladunčad majmuna sa veštačkim majkama koje su bile napravljene od žičane mreže. Neke od njih bile su presvučene krznom, a neke su imale ugrađene flašice sa mlekom iz kojih su se majmuni hranili. Majmuni su dosta vremena provodili sa mrežom presvučenom krznom, prijubljujući se uz krzno.
U sobu kod majmuna unesenje veliki pauk od koga su se oni uplašili. Majmuni su bežali kod veštačke majke presvučene krznom i pored nje su lakše savladali strah. Majmuni su stvorili emocionalni odnos sa krznenom majkom bez obzira na to da su hranu dobijali od žičane majke. Ovaj eksperiment dokazuje da hrana nije jedini izvor zadovoljstva kod deteta, već da je osnovni izvor zadovoljstva i sigurnosti dodir sa majkom.
Psihoanalitičar Erikson u svom učenju govori o značaju prve godine života. Prema njegovom shvatanju prva faza života traje od rođenja do 18 meseci i predstavlja fazu sticanja osećanja osnovnog poverenja. On smatra da u ovoj fazi dete saznaje da li je svet pretežno izvor neprijatnosti ili izvor zadovoljstva. To jest, u ovom periodu čovek postaje pesimista ili optimista.
Ukoliko se detetu zadovoljavaju fizičke, fiziološke i psihičke potrebe kod njega se razvija osećanje osnovnog poverenja. U suprotnom kod deteta se javlja nepoverenje, strah i sumnja. Osećanje poverenja omogućava da se kod deteta razvije normalan emocionalni život, a nepoverenje izaziva nezadovoljstvo kao osnovno raspoloženje.
Nezadovoljavajuca briga o deci u prvim godinama života loše utiče na dalji tok socijalnog, emocionalnog i intelektualnog razvoja. To dokazuju i neka sistematska ispitivanja dece gajene po domovima i dece gajene u porodicama. Neki lekari zapažaju veću smrtnost kod dece gajene u domovima. Isto tako, deca bez roditelja, zbog nedovoljne nežnosti i topline postaju apatična i nezainteresovana prema ljudima. Mnoga deca gajena u domovima postaju zaostala u svom intelektualnom razvoju zbog nedostatka emocionalnih kontakata.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 18 stranica
  • Psihologija -
  • Školska godina: -
  • Seminarski radovi, Skripte, Psihologija
  • Srbija,  Subotica,  Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača i trenera u Subotici  

Više u Psihologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari