Rad sa darovitom decom

Na početku 21. veka darovitost se smatra poželjnom u društvu, stoga i ličnom potrebom,
a proučavanje razvoja darovite dece i mladih i podsticanje njihovih sposobnosti, interesovanja
i talenata sve više se približava proučavanju razvoja odraslih stvaralaca (Grandić,
Letić, 2008).
Darovito dete je dete rođeno s neuobičajenom sposobnošću da savlada određeno područje (ili područja).
Genije je ekstremnija verzija darovitog deteta koje stvara na stepenu odrasle osobe iako je još uvek dete. Takva su deca kreativna u smislu malog “k”: ona samostalno otkrivaju pravila svojeg područja i smišljaju neobične strategije za rešavanje problema. Ona su retko kreativna u smislu velikog “K”: to označava zahvaćanje i variranje područja (Winner, 2005.). Kada odrastu takva deca nekad postaju stručnjaci u svojem području; a stručnost nije kreativnost. Stručnjaci ostvaruju visoke rezultate u svom području, kreativni ga menjaju. Kreativni put zahteva i buntovnu posebnost, preuzimanje rizika i motivaciju za uzdrmavanjem utvrđene tradicije.
Ellen Winner izraz “darovitost” koristi za opisivanje dece s ova tri obeležja:
1. prevremena razvijenost (brže napredovanje od prosečne djece);
2. insistiranje da sviraju po svom (viši kvalitet postignuća, drugačiji putevi učenja, samostalnost i samopouzdanje) i
3. žar za savladavanjem (visoka motivisanost, opsesivan interes). U darovitih je lako uočljiva intrizična motivisanost. Za razliku od ekstrizične motivacije koja nije sama sebi svrha, već je instrumentalna za postizanje nekih vanjskih ciljeva, intrizična motivacija je ponašanje koje se izvodi zbog sebe samog, zbog vlastitog zadovoljstva.