Odlomak

1. UVOD
Kiseonik je najvažnija materija od koje nam zavisi život. Disanje ili respiracija (lat.respiratio) je proces razmjene kiseonika i ugljen-dioksida između organizama i vanjske okoline. Disanje se smatra jednom od najvažnijih funkcija ljudskog organizma, jer sve ostale životne funkcije zavise od njega. Od disanja ne zavisi samo čovjekov život, već i njegova vitalnost i zdravlje u velikoj mjeri zavise od ispravne navike disanja.
2. SISTEM ORGANA ZA DISANJE
Sistem organa za disanje obavlja razmjenu gasova između organizma i spoljašnje sredine. Procesom difuzije se preko respiratornih površina usvaja kiseonik, a otpušta ugljen-dioksid u spoljašnju sredinu. U zavisnosti od toga na kom se nivou disanje odvija ono se može podijeliti na: unutrašnje (obuhvata razmjenu gasova na nivou ćelija i tkiva) i spoljašnje (razmjena gasova kroz respiratorne površine koje su u dodiru sa spoljašnjom sredinom).
Disanje je potpuno automatizovan proces, i odvija se na podsvjesnom nivou. Moguće je uticati na disanje voljnim aktivnostima. Uobičajeno, čovjek udahne 12 do 20 puta u minutu.
Organe za disanje ili respiratorni trakt dijelimo na:
1. gornji respiratorni trakt (nos, nosna šupljina, farinks – ždrijelo, larinks – grlo, i gornji dio traheje),
2. donji respiratorni trakt (donji dio traheje, i pluća koja uključuju bronhije i alveole).
Dio respiratornog sistema su i plućna maramica i respiratorni mišići koji „ograđuju“ plućni prostor (dijafragma i interkostalni – međurebarni mišići).

Slika 1.Sistem organa za disanje
Vazduh u toku udisanja ulazi u pluća kroz traheju na račun spuštanja dijafragme.Vazduh u toku izdisanja izlazi iz pluća na račun kontrakcije interkostalnih mišića i pomjeranja dijafragme.
Parcijalni pritisak gasova pokazuje zasićenost krvi kiseonikom i ugljen-dioksidom. Unutrašnje disanje se odnosi na razmjenu kiseonika i ugljen-dioksida između krvi i ćelija. Spoljno disanje se odnosi na razmjenu kiseonika i ugljen-dioksida u plućnim kapilarima sa vazduhom koji je u plućima. Kiseonik se vezuje za crvena krvna zrnca, a ugljen-dioksid oslobađa i izbacuje u atmosferu pri izdisanju. Ovaj proces je moguć uz prisustvo hemoglobina u crvenim krvnim zrncima, i odgovarajućoj građi crvenih krvnih zrnaca.
Alveole su od elastičnog tkiva, i ima ih nekoliko miliona. Svaka alveola je obavijena plućnim kapilarima. Alveole su obavijene tjelesnom tečnošću koja je potrebna da bi se u njoj rastvorili gasovi i prešli iz jednu u drugu ćeliju.
Kiseonik se “unosi” u ćelije, a ugljen-dioksid “odnosi” iz ćelija na spoju kapilara i drugih ćelija u organizmu (nervnih, mišićnih, itd.) mehanizmom koji može da se opiše termodinamičkim zakonima.
2.1 NOSNA DUPLJA
Kosti i hrskavičavo tkivo grade nos i nosnu šupljinu. Na ulazu u nozdrve se nalaze dlačice koje treba da zaustave protok čestica pri disanju. Dve nosne šupljine su odvojene nosnom pregradom (septum nasi). U nosnoj šupljini je nosna mukoza koja proizvodi „mucus“. U toku udisanja vazduh se grije i vlaži. Bakterije i nečistoće se „lepe“ za mukus. Najveći deo mukusa čovek proguta, a bakterije bivaju uništene od kiselina koje učestvuju u varenju.
Nosna duplja se sastoji od dva dijela: spoljašnjeg-vestibuluma i unutrašnjeg-nosnih šupljina (fossae

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Biologija

Više u Maturski Radovi

Više u Skripte

Komentari