Rimsko pravo

IZVORI PRAVA

•  materijalni (FONTES IURIS ESSENDI) – čimbenici koji stvaraju pravo
•  formalni (FONTES IURIS COGNOSCENDI) – pojmovni oblici iz kojih crpimo sadržaj prava

MATERIJALNI IZVORI PRAVA
1. magistratski edikti (MAGISTRATUUM EDICTA)
2. djelatnost pravnika (RESPONSA PRUDENTIUM)
3. običajno pravo (CONSUETUDO, MORES)
4. zakoni (LEGES)
5. senatska mišljenja (SENATUS CONSULTA)
6. carske konstitucije (CONSTITUTIONES PRINCIPUM)

•     EDICTA (općeobvezni predmeti)
•     MANDATA (konstitucije upućene državnim organima i službama)
•     DECRETA (odluke donijete pred carskim sudovima)
•     RESCRIPTA (odgovori, pravna mišljenja careva)

STARO CIVILNO PRAVO
RAZDOBLJE KRALJEVSTVA

•  650. – 510. pr.Kr.
•  organi vlasti:

1)    REX – kralj – doživotni vrhovni vojni starješina i svećenik
2)    SENAT – vijeće od 300 starješina rodova  GENTES (podrijetlo od zajedničkog fiktivnog pretka) – u nj ulaze najugledniji patriciji.
3)    COMITIA CURIATA – narodna skupština

•     10 kurija (1 kurija obuhvaća 10 rodova) čini starinski plemenski tribus (RAMNES, TITIES, LUCERES; tj. Rimljani, Sabinjani i Etruščani)
•     svečano potvrđuje već pripremljene odluke (određivanje nasljednika i posinjenje)
•  slobodno stanovništvo:

1)    PATRICIJI – vladajuća skupina koja je imala sva politička i građanska prava – povoljniji ekonomski položaj jer imaju zemlju i robove. S vremenom postaju NASLJEDNA ARISTOKRACIJA.
2)    PLEBEJCI – siromašan sloj s ograničenim političkim i građenskim pravima – imaju COMMERCIUM – sposobnost sklapanja pravnih poslova po rim.civilnom pravu, ali nemaju CONUBIUM – pravo da djeca iz braka s Rimljankama budu Rimski građani tj. nemaju pravo sklapanja valjanog rimskog braka. 287.g. s Lex Hortensia – zaključci plebejskih skupština (plebiscita) postaju obvezni za cijeli narod.
3)    KLIJENTI – nasljedni odnos zavisnosti prema pojedinim patricijima (PATRONUS)