Savremene sociološke teorije

1.    UVOD
Sociološka teorija je niz ideja koje žele objasniti i protumačiti ljudsko društvo. Poput svih teorija, i sociološka teorija je selektivna u odnosu na ono što smatraju prioritetnim sa stajališta i u odnosu na podatke koje definiraju kao značajne. Mogu poslužiti kao podloga za mijenjanje društva.
U ovom seminarskom radu ću obraditi savremene sociološke teorije.
U savremene sociološke teorije spadaju:

•     Funkcionalizam
•     Neomarksizam
•     Simbolički interakcionizam
•     Teorija komunikativnog djelovanja

Svaka ova teorija je imala svoje začetnike i svoje pristalice, tako da ću prilikom obrade teme obratiti pažnju na predstavnike, kao i na pristalice.
Nakon detaljne obrade teme izvest ću zaključak.
 

 
2.    FUKNCIONALIZAM
Funkcionalizam se pojavio u 19. stoljeću u Evropi. Začetke teorije pronalazimo u djelima A. Comtea, H. Spencera te E. Durkheima. To je produkt i rezultat sinteze kreativnije izražene varijante biologizma i marksističko-integralističkog poimanja čovjeka i društva na bazi uopćavanja saznanja o primitivnim zajednicama do kojih je došla savremena etnologija i socijalna antropologija. A. Radcliffe-Brown je prvi pokušao definirati društvo kao funkcionalni sistem usklađenih odnosa, prilagođen spoljašnjoj sredini.
Zastupnik funkcionalne teorije Robert Merton je razlikovao manifestne i latentne funkcije, iz čega je koncipirao funkcionalističko stajalipte poimanja društva kao stabilne homogene cjeline elemenata od kojih je svaki nužan i funkcionalan za ravnotežu i uspješno funkcioniranje društva.
Osnovne postavke funkcionalističke teorije Merton je kondenzirao u tri postulata:

1.    Postulat funkcionalnog jedinstva društva može se meritorno izraziti u stajalištu da svaka društvena pojava, socijalni sistem obavlja pozitivnu ulogu u funkcioniranju cjeline društva,
2.    Postulat univerzalne funkcionalnosti izražen je u stajalištu da sve društvene i kulturne forme sadrže određenu društveno-pozitivnu funkciju i
3.    Postulat funkcionalne neophoodnosti izražen je u stajaloštu da je svaka društvena pojava ustanova, sistem, neophodna, nužna za funkcioniranje društva kao cjeline. 1.

Makroteorija koja promatra društvo kao složeni sistem sastavljen od pojedinih dijelova koji su uklopljeni u cjelinu i ovise o njoj, ali, s druge strane, cjelina društva ovisi o svojim dijelovima i može se održati samo ako su oni u skladu. Poremećaj usklađenosti dijelova dovodi do društvenih kriza, a može dovesti i do raspada društva.