Odlomak

Različiti teorijski pogledi na karakter modernizacije, teorije industrijskog, postindustrijskog, informatičkog i umreženog društva

Sažetak:

Moderno društvo treba shvatiti pre kao dugotrajan istorijski process u kojem se formira čitav niz karakterističnih svojstava nego kao određeni istorijski period. Neki autori nastanak modernog društva smeštaju u 16.vek i povezuju ga sa širenjem trgovine na veliko i rastom gradova (urbano društvo), drugi ga pomeraju u 18.vek i na uspostavljanje prevlasti racionalnog mišljenja u pokretu prosvetiteljstva (društvo zasnovano na racionalnom, naučnom mišljenju), a treći naglašavaju presudan značaj koji industrijalizacija (industrijsko društvo), zajedno sa buržoaskom revolucijom (demokratsko društvo) dobijaju krajem 18.i tokom 19.veka. Moderno društvo sadrži sve ove (i mnoge druge) elemente koji se postepeno uspostavljaju i potiskuju osobenosti prethodnog društva, koje se takođe različito određuje u suprotnosti sa načinom na koji se shvata modernost, tak postoje tradicionalno, agrarno, predindustrijsko, seljačko… Osobenosti modernog društva međusobno su povezane i jedna drugu podržavaju. Važno je uočiti da i sadašnji oblik društva-savremeno društvo zbog ubrzanog širenja procesa globalizacije, snažnije nego ikada zahvata sve delove čovečanstva, ali da se upravo na taj način jasno ispoljavaju procesne karakteristike moderne.
Ključne reči:modernizacija, razvoj društva, globalizacija, naučno-tehnička revolucija,savremeno društvo

Priroda, čovek i rad u modernom “tehnološkom” društvu

Pod pojmom moderno tehnološko društvo podrazumeva se savremeno, visokorazvijeno društvo koje se temelji na modernoj tehnici i tehnologiji koja je ovladala svim društvenim oblastima (privreda, politika, kulturna komunikacija, svakodnevni život ljudi). U širem smislu svako društvo bi se moglo odznačiti kao tehnološko jer svako pa i najnerazviejnije ima neku tehnološku osnovu. Zbog toga je veoma važno defnisati pojam tehnologija, a on se može posmatrati na tri načina. Može se odnositi na skup tehničkih dostignućai praktičnih iskustava kojima se ljudi koriste da u nekom društvu organizuju proizvodnju kojom menjaju prirodu ili se prilagođavaju njenim zakonima.Pojam tehnologija takođe označava način sjedinjavanja čovekovog živog rada (radne snage) sa sredstvima za proizvodnju. I na kraju pojam tehnologija takođe može označavati ime nauke koja proučava praktične postupke i veštine koje se primenjuju u određenom proizvodnom procesu. U ovom razmatranju pojam tehnologije koristićemo u prva dva značenja.Odnos čoveka i prirode uvek je posredovan nekom tehnologijom jer ona je jedan od najvažnijih činilaca društvenog razvoja, ali ona ne deluje odvojeno i nezavisno od drugih. Poznato je da primena i uspeh novih tehnologija, izmeđuostalog, zavisi i od otvorenosti neke kulture zatehničke inovacije. Uloga tehnologije u prirodi i društvu je protivrečna upravo sa stanovišta potreba i interesa čovekovog potvrđivanja kao stvaralačkog društvenog bića. Razvijena tehnologija je, sa jedne strane, uslov čovekovog potvrđivanja kao stvaralačkog društvenog bića, uslov razvoja njegovih prirodnih potencijala, razvoja društvene proizvodnje i razvitka celokupnog društva. Sa druge strane, tehnologija suprotstavlja čoveka i društvo prirodi, narušava ravnotežu prirodne sredine i otvara čitav niz ekoloških problema. Ova dva aspekta tehnologije, iako međusobno protivrečna, čvrsto su uzajamno povezana i samo se uslovno o njima može posebno govoriti.
Razvojni i ekološki aspekti neke tehnologije različito se ispoljavaju u različitim istorijskim tipovima društva. Tehnologija u predindustrijskom društvu nije ekološki rizična, ali zato industrijska tehnologija proizvodi najveće ekološke probleme u dosadašnjoj istoriji. Informatička tehnologija pak, donosi poboljšanje ekoloških prilika u postindustrijskom društvu. Pošto različite tehnologije za sobom povlače i odgovarajuću društvenu organizaciju, odgovarajući način društvenog života, pa i odgovarajuću ekološku situaciju, to je u sociologiji tehničko-tehnološki kriterijum tipologizovanja društava postao jedan od najvažnijih. To znači da se krupne tehničko-tehnološke promene (tzv.naučno-tehnološke revolucije) uzimaju za glavne pokretače modernog društvenog razvoja.
Naučno-tehnološka revolucija je korenit i univerzalan društveni preokret u razvoju proizvodnih snaga i celokupne proizvodne tehnologije. Istorijski je uslovljen primenom značajnih naučno-tehničkih otkrića na kojima počiva moderna industrijska i postindustrijska civilizacija. Prema tehnološkom kriterijumu, dosadašnji istorijski razvoj deli se na tri perioda.
1. Predindustrijski (agrarni) period je period u kome prevladava stanovništvo zaposleno u poljoprivredi kao glavnoj oblasti privrede (tzv.primarni sektor). Rad se oslanja na fizičku radnu snagu ljudi i vučnu snagu životinja u okviru nerazvijene prirodne podele rada u porodičnoj grupi, sa naturalnim karakterom proizvodnje i društvenim životom u malim, zatvorenim i izolovanim (autarhičnim) seoskim zajednicama, u neintegrisanom globalnom društvu. Zanat, manufaktura i prosta seoska industrija (koju pokreće vodeno kolo ili vetrenjača) najviši su tehnološki domet ovog vremena.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari