Odlomak

UVOD
Kult drveta i biljaka jedan je od starih kultova sa kojima se crkva,narocito nasa pravoslavna,brzo i bezuslovno izmirila,tako da danas u njoj ima narocito svoje mesto i svoju simboliku. Kao što se u starim religijama nijedna kultna radnja,ni molitva nije mogla ni zamisliti bez manipulacija sa grancicama nekog svetog drveta,tako ni kod nas danas bez bosiljka se ne moze zamisliti svecenje vode. Koliko je naša crkava pokazalo malo interesovanje da se bori protiv starinskog kulta drveta najbolje se vidi iz činjenice da su u tom kultu učesce imali i sveštenici. Sve to učinilo je da je kult drveta i biljaka u našem narodu i danas još svež i jak. U simbolici mnogih religija sveta drvo je simbol Kosmosa, odnosno uređenog sveta koji okružuje čoveka. Osnovno svojstvo Kosmosa je neprekidno obnavljanje, što je i prirodno svojstvo drveta. Način postojanja Kosmosa – to njegovo svojstvo beskrajnog obnavljanja – simbolički je izražavan kroz život drveta. Zbog toga je Kosmos i zamišljan u obliku drveta. Drvo svojim podzemnim i nadzemnim delom, korenom i krošnjom, u isto vreme pripada i donjem, htonskom svetu zlih demona, ali i gornjem, nebeskom svetu raznih božanstava. Zbog toga se za drvo može reći da predstavlja axis mundi – osu sveta. Samim tim ono se nalazi na margini dva sveta uređena međusobno suprotnim principima. Ono je specifična spona između dole i gore, između htonskog i božanskog, odnosno između zla i dobra. Kao nešto što se nalazi na granici, drvo u isto vreme poseduje svojstva oba sveta i stoga ima veliku magijsku moć. Slika drveta nije izabrana samo da bi simbolizovala Kosmos, već i da izrazi život, mladost, besmrtnost, mudrost. Sasvim je onda razumljivo što je u narodnoj religiji Srba i drugih evropskih naroda, drvo zamišljano kao stanište duša, jer je na taj način „osigurana“ večitost, besmrtnost. Kosmički doživljaj drveta osnova je mnogih potonjih specifičnih verovanja i magijskih radnji vezanih za drvo.

 

 

 

PODELA
Drveca pa i biljke se sa ovom religiskom osobinom mogu podeliti u dve osnovne grupe: dobra(srećna) i zla(nesrećna). Drveta sa demonskom ili čak božanskom snagom ima mnogo. Obično se obožava ili cela specija,na primer lipa,hrast,leska, ili pojedini istaknuti primerci kao sto su bor kralja Milutina,kruska kod Đevđelije i orah u Sremu,najstarija jugoslovenska lipa u Slavoniji kod iyvora Cornika. Zanimljivo je da je svetih šuma i gajeva,kojih je bilo mnogo u doba najvećeg paganizma,danas ima izuzetno retko,ali dokazi da ih je bilo u većem broju jesu imena manastira kao što su Grabovica,Krušedol i Orahovica.

 

 

LESKA
Predstavnik prve grupe iliti dobrih je leska,jer u našem narodu postoji čitava religija ovog drveta.Veruje se da grana leske(šibljika) ima izvanrednu magičnu snagu,da može da ispuni svaku želju,da se njome može ubiti đavo i da se njome čovek može pretvoriti u životinju. Kaže se da u lesku nikada ne udara grom,zbog čega se često čobani,u vreme oluje i nevremena,pokrivaju njenim granama ili sakrivaju i sklanjaju pod nju. Takođe leska se smatra i drvetom znanja.
Među dobra sveta drva imamo još i često ubrajanu lipu,hrast i tisovinu.

 

 

LIPA
Lipa je sveto drvo svih Slovena. Lipovi gajevi i pojedini primerci bili su nekada centar kulta,jer su se oko crkava pa i džamija nalazila stabla lipe,što se može videti i danas. Takođe od lipovog drveta su se pravili starinski idoli,jer su oko lipe nekada vršena venčanja.

 

 

HRAST
Hrast je u starim indoevropskim religijama poznato drvo Boga gromovnika. Kod nas Srba se hrast po pravilu tj. običaju uzima za badnjake. Tamo gde se pored crkve nalazi hrast ili hrastov gaj,tu su verovatno sveta drveta preostala još iz vremena paganizma. U vezi sa religijskim uvaženjem tog drveta ima običaj da se pod hrastom održavaju zborovi i vrše sudjenja.
Među ostalim svetim drvecem možemo još spomenuti tisovinu,koja se drugačije naziva Vilinsko drvo i koje raste samo na čistom mestu(bez prisustva ičeg mračnog,lošeg).

 

 

GLOG
Ni jedno drvo,osim glogovine,nije tako snažan utuk protiv zlih demona. Opšte je poznato da se samo glogovim kolcem ubijaju vampiri i slični demoni.Za vampire se zna da se oni probadaju kolcem,a kad se misli na druge demone to su uglavnom demoni bolesti.Od njega se takodje plaše i veštice,teraju zmije a na samo glogovo drvo hvata se i đavo. Glog se smatra senovitim drvetom što se vidi iz datih primera njegove upotrebe.Takodje se i glogu prinose žrtve. On se nekada naziva svetim drvetom,jer npr. cigani u Šumadiji se pričešćuju na Đurđevdan glogovim listom. U mitologiji čak postoji kozmički značaj gloga. Sva zemlja stoji na granama velikog gloga,i za taj glog je vezan veliki crni pas koji glođe taj glog. Kada ga skoro sasvim preglođe,on stane vući iz sve snage da bi ga prelomio.Tako nastaje zemljotres,ali zemlja ipak ne propadne,jer onda sveti Petar prekrsti štapom i glog opet postane ceo.

 

 

JAVOR
Takođe je i javor značajan. On ima veze sa predacima i mrtvacima. Naime ranije su se mrtvaci često sahranjivali u izdubljenim javorovim deblima,pa se i danas mrtvački kovčezi prave od javorovih dasaka. Isto tako i gusle,koje su instrument epske poezije,a ona je u vezi sa predacima,se prave od javorovine.

 

 

BOSILJAK
Od biljaka koje su imale značaj u staroj srpskoj religiji najbitniji je bosiljak. Smatra se božijim cvetom. Kaže se da u bašti prvo treba zasaditi bosiljak pa tek onda svo ostalo cveće. Prema srpskim legendama kaže se da je on nastao tj. nikao na grobu cara Uroša,ili čak na grobu Spasitelja,ili je postao od suza svetoga Save. Bosiljak dejstvuje kao siguran apotropajon(lek protiv uroka,demona…). Njime se cesto baje oko bolesnog mesta,čisti se,prilikom vračanja. Kićenje bosiljkom u vrlo mnogo slučajeva ima apotropajski cilj i uglavnom je to vezano za praznike ili neke svečanosti tipa venčanja gde se on koristi kao ukras za kićenje. Stari Srbi i Srpkinje i danas kada idu u crkvu nose kitu bosiljka. Sa bosiljkom se često vrše gatanja o udaji. Takodje tu je i pravilo da isprošena devojka šalje momku struk bosiljka. U godini ima dva dana koji su posvećeni bosiljku,a to su sveti Makivej 1.avgust,i jesenji Krstovdan,29. avgust. Tih dana se u crkvi osvećuje bosiljak,i potom čuva za religijske potrebe i za lek. U religijskim spisima,bosiljak se spominje vrlo često,pa tako se kaže da u raju ima najvise ruža i bosiljka,i da je Bogorodici to najmiliji cvet. Njegovo poreklo tj. nastanak vezuje se za Golgotu tj mesto raspeća Hrista,a ponegde se navodi da je ponikao na grobu Hrista.

No votes yet.
Please wait…

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari