Odlomak

 
Uvod

Do sedamdesetih godina prošlog veka vladajući stav u proučavanju porodice zahtevao je da se porodica posmatra kao inertna, izolovana socijalna struktura koja je sposobna da odbija razne vrste uticaja i nasrtaja na sebe koji dolaze iz spoljašnjeg okruženja, a da pri tom ostaje gotovo nepromenjena. U takvom ponašanju porodice raspoznavala se, po tadašnjem mišljenju, njena specifična vrlina – stabilnost i kontinuitet. Jasno je da je takva slika o porodici bila pogrešna ali u osnovi nametnuta, kako jednostavnim vladajućim ideološkim perspektivama tako i uskim društvenim interesima kojima je odgovaralo da se porodica drži kao društvena, sekularna ,,relikvija“ u kojoj nemoćni pojedinac traži spas i rešenja za društvene nedaće i lične probleme.
Kao područje privatnosti, porodica je neposredno povezana sa društvom. Zato su se duboke društvene promene u ekonomiji, kulturi, urbanom prostoru odmah odražavale na svakodnevni život pojedinaca, koji se odvija unutar konstelacije osoba povezanih krvnom i/ili bračnom vezom. Iako čitava istorija predstavlja kretanje, postoje iskristalisani istorijski periodi sa kojima se može povezati određena vrsta organizacije porodice: seljačke porodice poljoprivrednih društava, buržoaske porodice prvog trgovačkog kapitalizma, proleterske porodice velike industrijalizacije.
Porodica se najčešće prihvata kao fenomen svakodnevnog iskustva tako da se gotovo uopšte ne postavlja pitanje njenog definisanja, a ako se i postavi svako smatra da je dovoljno kompetentan da daje sudove i tumači porodicu. Kako je porodica složen društveni fenomen, mnogi pokušavaju kada govore o porodici da izdvoje neki od njenih aspekata kao suštinu porodice: brak, porodične funkcije, rađanje dece, socijalizaciju potomstva…

,,Porodica nije samo rezonantna kutija promena,
ona u njima aktivno učestvuje.“

Martin Segalan

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari