Sociološko shvatanje rada

Uvod

Ako želimo da definišemo uslove pod kojima čovjek živi i radi, dovoljno je reći da čovjek danas ne može zadovoljiti ni svoje najelementarnije prirodne potrebe na neposredan i prirodan način. Možda to zvuči paradoksalno, ali savremeni čovjek koji živi u velikim urbanim aglomeracijama ne nalazi više ni hranu, ni vodu, pa čak ni vazduh u prirodnom stanju i slobodnim za upotrebu. Sve nam to govori koliko je rad neophodan za opstanak čovjeka. Čovjek je oduvijek težio da stvori sebi i zajednici što bolje uslove života i obezbijedi opstanak, a to je bilo moguće samo mijenjanjem i prilagođavanjem prirode gdje rad ima vodeću ulogu.
Rad je čovjekova svjesna djelatnost, izraz njegove potrebe i opredmećenja.Rad čini čovjeka društvenim bićem, putem koga zadovoljava svoje potrebe ali i interese društva.
Ljudski rad je svrsishodna i svjesno organizirana djelatnost ljudi u cilju postizanja nekog korisnog učinka, kojim se može zadovoljiti određena vrsta osobnih ili zajedničkih potreba.
Rad u apstraktnom smislu predstavlja utrošak  ljudske radne snage: intelektualnog i mišićnog napora, psihološkog stresa i vremena da bi se postigao neki cilj.
U najširem smislu rad je aktivnost kojom se mijenja priroda ili čovjekova okolina.

Uz pojam rada neizbježan je i pojam dokolice.
Dokolica ili slobodno vrijeme je rezultat napornog umnog ili fizickog rada. Pravo na slobodno vrijeme ima svaki čovjek, da uživa u stvarima i uslugama koje ga čine sretnim. Prijašnja shvatanja rada i dokolice ukazivala su na važnost rada ali isto tako “napadali” su dokolicu smatrajući je ludim gubljenjem vremena. Danas dokolica predstavlja sastavni dio svakog rada, zapravo svrha rada i jeste da čovijek obezbijedi sebi sto ugodnije slobodno vrijeme.

Sociološka interpretacija rada

Danas se može govoriti o sociologiji rada koja u sebi sadrži pitanja koja se odnose na cjelokupni proces rada. Sociologija rada nastoji dati odgovore na pitanja koja se u procesu rada postavljaju i na koja ne samo poduzetništvo, već i društvo traže odgovore. Iako se zanima za konkretne probleme rada sociologija rada ima svoje uporište i uopćoj strukturi društva. (npr: promjena u društvenoj struktri izazvana razvijenom industrijskom proizvodnjom.)

 
Rad i dokolica-marksističko stajalište
Karl Marx-Otuđeni rad
Za Marxa rad je najvažnije primarna ljudska djelatnost, ljudska sreća i ispunjenje ovisi o radu. U svojim ranim radovima Marx je razradio ideju  “otuđenog rada“.  Otuđenje znači da je čovjek odsječen od svog rada i kao takav ne može naći zadovoljstvo i ispunjenje u obavljanju svog posla. On je smatrao da rad osigurava najvažniji način da čovjek ispuni svoje temeljne potrebe, da iskaže svoju individualnost i svoju ljudskost. Izvor otuđenja prema Marxu nalazi se u privrednom sistemu koji uključuje razmjeu dobara, u takvom sistemu proizvod rada postaju roba. Predmeti od svrhe sami po sebi postaju sredstvo neke svrhe, sredstvo stjecanja robe i usluga potrebnih za život. Posljedica otuđenosti radnika je to da se ne ispunjava u svom radu, već se negira, osjeća jadno umjesto dobro, ne razvija slobodno duhovnu i psihičku energiju, već je fizički iscrpljen i duhovno ponižen. Marx je podjelio infrastrukturu u dva dijela:
1 .proizvodne snage
2. odnosi u proizvodnji
Proizvodne snage su sredstva koja služe proizvodnji dobara. Proizvodni odnosi društveni su odnosi povezani s proizvodnim snagama.
Marx je vjerovao da kapitalistička infrastruktura proizvodi visoku razinu otuđenja. Marxovo rješenje problema otuđenog rada jesu komunističko ili socijalističko društvo u kojem je specijalizirana podjela rada ukinuta a proizvodne snage u zajedničkom vlasništvu.