Odlomak

U V O D
Socijalizacija je drustvenost, saradljivost . Obzirom da su ljudi društvena biča izvestan stepen socijalizacije je neophodan kako bi čovek imao normalan kvalitet života. Da bi se djete socijalizovalo , odnosno proširilo krug ljudi sa kojima je u vezi i kontaktu djete polazi u vrtič, druži se sa drugom djecom iz komšiluka, ide u školu. Jedan od najvažnijih ciljeva vrtića i škole jeste upravo socijalizacija djeteta.
Postoje djeca koja nisu dovoljno socijalizovana što se ogleda u tome da nisu komunikativna odnosno odbijaju saradnju i komunikaciju sa drugim, nepoznatim ljudima i vršnjacima .Ćest je slučaj da su to zlostavljana i zanemarivana djeca. U koliko stručna lica psiholog, pedijatar ili neko drugi proceni da treba raditi na unapredjivanju socijalizacije dušnost roditelja jeste da rade na tome. U koliko se ne radi dovoljno na socijalizaciji kod djece to za posledicu može imati ne adaptiranost kasnije u životu u mnogim drugim životnim situacijama.
Asocijalnost ( nesocijalizovanost) je karakteristika mnogih mentalnih poremečaja a pre svih karakteristika je psihopatskih ličnosti.Nasuprot tome, dobro razvijena socijalizacija služi većoj zaštiti mentalnog zdravlja svakog čoveka jer omogučava amortizaciju od mnogih životnih trauma i nedaca. Dve grupe definicija pojma socijalizacija:Uže definicije (sociolozi i antropolozi) –Sticanje znanja, motiva i stavova koji su potrebni za izvršenje sadašnjih i budućih uloga pojedinca u društvu .Naglasak jena konformiranju ostalim članovima društva, prihvatanju važećih društvenihnormi i usvajanju ponašanja koje doprinosi održanju i funkcionisanju društva.Nedostaci: preuska; izjednačavaju se pojmovi konformiranja i socijalizacije;nemaju svi članovi društva istovetno ponašanje; ne objašnjava devijantnoponašanje, suprotno normama; ne uzima u obzir uticaj nasleđa i ličnog(idiosinkratičkog) iskustva.Šire definicije (psiholozi) –Proces socijalnog učenja putem koga jedinka stičesocijalno-relevantne oblike ponašanja i formira se kao ličnost sa svojimspecifičnim karakteristikama (Rot).Neki autori izjednačavaju pojam socijalizacije i pojmove kulturalizacije ili akulturacije. Socojalizacija, međutim, nije samo usvajanje određenog sadržajaneke kulture već i proces nastajanja ljudskog socijalog bića.
 

 

 

SOCIJALIZACIJA
Pod pojmom socijalizacija najčešće se podrazumeva proces učenja u toku kojeg dete vremenom prihvata “pravila igre” koja vrede u društvu, osećaj za vrednost navike i ponašanja, tako da bi kasnije s razumevanjem moglo aktivno sarađivati sa svojom društvenom okolinom. Pod socijalizacijom se podrazumevaju svi uticaji društva I njegovih jedinica (skupina, institucija) na pojedinca kojima se on priprema ya preuzimanje svih društvenih uloga koje mu pripadaju I kojima on stvara svoju ličnost, razvija svoj individualitet
Socijalizacija je veoma složen proces koji planski i sistematski sprovode porodica, škola i društvena zajednica kako bi se socijalno nezrela deca osposobila za dalji život u socijalnoj zajednici. Osnovni cilj procesa socijalizacije je da novi članovi društva putem učenja i interakcije sa roditeljima, vaspitačima, nastavnicima i ličnostima iz kulturnog i javnog života, kao i osobama iz njihove okoline i dalje porodice, nauče onaj tip ponašanja u međuljudskim odnosima, koji su karakteristični za datu kulturu, uz mogućnost adaptacije na životnu sredinu i njene uslove. Prema savremenim shvatanjima, proces socijalizacije uključuje i proces individualizacije pod kojom se podrazumeva sposobnost pojedinca da prevazilazi određenu socijalnu sredinu koja nam je nametnuta i da se menja u skladu sa sopstvenim potrebama. Socijalizacijom čovek uči obrasce kulture, prisvaja društvene vrednosti i formuliše ciljeve, Ljudi, ustvari čine ono što sa gledišta društva moraju da čine. Čovek najčešće postaje biće koje prihvata i ispunjava zahteve društva, a mi to postajemo od samog rođenja. Zbog toga socijalizacija podrazumeva process formiranja i društvenog sazrevanja čoveka. Naravno, tokom socijalizacije pojedinac nije pasivan, odnosno ne mora sva shvatanja, sve norme, principe, obrasce ponašanja da prihvati.
Tokom života, pre svega putem školovanja, čovek razvija kritičko i samokritičko mišljenje, što mu dosta pomaže u izgrađivanju sopstvenog stava i razmišljanja.
Stadijum rane socijalizacije traje 7 godina. Ovde presudnu ulogu imaju pre svega porodica i dečji vrtići, odnosno ona mesta gde deca u ovom uzrastu provode najveći deo svog vremena. Osnovni vid delatnosti je igra kroz koju dete stiče navike elementarne radne delatnosti i usvaja norme ponašanja. Najvažnije područje dečjeg prisnog druženja i saradnje jesu porodica, grupa dece sa kojima se igra, susedstvo i zajednica starijih. Dakle, dete prvo uči uloge u okviru malog društvenog sveta porodice i susedstva, a zatim i na šire društvo i kulturu.
Agensi socijalizacije su najvažniji činioci koji neposredno utiču na socijalizaciju jedinke u procesu rasta i razvoja. U glavne agense socijalizacije spadaju : porodica, vrtići, škola, grupe vršnjaka, crkva, društvene organizacije kao i sredtva za masovnu komunikaciju. Oni ne stvaraju sistemne vrednosti, uzore i norme, već ih samo prenose na jedinku koja se socijalizuje.
Sa socijalizacijom se srećemo u raznim naukama (pedagogija, psihologija, sociologija, antropologija) i shodno tome imamo i različita određenja i definicije.
Jedna od bitnih razlika u tim definicijama je u određenju odnosa jedinke i društva:

1. Po jednim shvatanjima društvo je nadređeno pojedincu i ono određuje njegova gledišta i granice;
2. Druga shvatanja stavljaju akcenat na pojedinca, pa ličnost kao jedinstvena organizacija prevazilazi svaku društvenu formaciju koja ga okružuje.

U savremenoj nauci primetne su tendencije da se ovakve polarizacije prevaziđu, pa se ličnost i društvo ne proučavaju kao dva odvojena sistema, već se akcenat stavlja na interakciju, na proces gde i jedna i druga strana nešto daju i primaju.
Socijalizacija se može definisati kao proces kojim se dete prilagođava društvenoj sredini, uspostavlja sa njom harmoničan odnos, asimilira je i integriše se u nju, razvijajući pri tom ljudska svojstva.
Socijalizacija je proces sve većeg osamostaljivanja jedinke od neposredno datog i to posredstvom asimilacije i akomodacije.
ASIMILACIJA= uključivanje u ranije nastale strukture koje mogu ostati nepromenjene ili se delom zbog uključivanja menjaju, ali bez prekida kontinuiteta sa prethodnim stadijumima
AKOMODACIJA= promene koje se dešavaju pod uticajem spoljašnjih situacija.
Proces socijalizacije je tesno povezan sa vaspitanjem. Oni se međusobno prožimaju i ne mogu jedan bez drugog. Pojam socijalizacije je mnogo širi od pojma pod kojim podrazumevamo oblik društvenog ili moralnog vaspitanja ili privikavanja na društvo.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari