Odlomak

1.    Uvod
Socijalizacija je društvenost, saradljivost. Obzirom da su ljudi društvena bića, izvjestan stepen socijalizacije je neophodan kako bi čovjek imao normalan kvalitet života. Da bi se dijete socijalizovalo, odnosno proširilo krug ljudi sa kojima je u vezi i kontaktu, dijete polazi u vrtić, druži se sa drugom djecom iz komšiluka, ide u školu.
Jedan od najvažnijih ciljeva vrtića i škole jeste upravo socijalizacija djeteta.
Postoje djeca koja nisu dovoljno socijalizovana što se ogleda u tome da nisu komunikativna, odnosno odbijaju saradnju i komunikaciju sa drugim, nepoznatim ljudima i vršnjacima. Čest je slučaj da su to zlostavljana i zanemarivana djeca. Ukoliko stručna lica npr. psiholog, pedijatar ili neko drugi procijeni da treba raditi na unapređivanju socijalizacije, dužnost roditelja jeste da rade na tome. Ukoliko se ne radi dovoljno na socijalizaciji kod djece, to za posljedicu može imati neadaptiranost kasnije u životu u mnogim drugim životnim situacijama.
Asocijalnost (nesocijalizovanost) je karakteristika mnogih mentalnih poremećaja a prije svih karakteristika je psihopatskih ličnosti. Nasuprot tome, dobro razvijena socijalizacija služi većoj zaštiti mentalnog zdravlja svakog čovjeka jer omogućava amortizaciju od mnogih životnih trauma i nedaća. Dvije grupe definicija pojma socijalizacija: Uže definicije (sociolozi i antropolozi) – Sticanje znanja, motiva i stavova koji su  potrebni za izvršenje sadašnjih i budućih uloga pojedinca u društvu. Naglasak je na konformiranju ostalim članovima društva, prihvatanju važećih društvenih normi i usvajanju ponašanja koje doprinosi održanju i funkcionisanju društva. Nedostaci: preuska; izjednačavaju se pojmovi konformiranja i socijalizacije; nemaju svi članovi društva istovjetno ponašanje; ne objašnjava devijantno ponašanje, suprotno normama; ne uzima u obzir uticaj nasljeđa i ličnog (idiosinkratičkog) iskustva. Šire definicije (psiholozi) – Proces socijalnog učenja putem koga jedinka stiče socijalno relevantne oblike ponašanja i formira se kao ličnost sa svojim specifičnim karakteristikama (Rot). Neki autori izjednačavaju pojam socijalizacije i pojmove kulturalizacije ili akulturacije. Socijalizacija, međutim, nije samo usvajanje određenog sadržaja neke kulture već i proces nastajanja ljudskog socijalog bića.

 

 

2.    Pojam socijalizacije

Pod pojmom socijalizacija najčešće se podrazumijeva proces učenja u toku kojeg dijete vremenom prihvata “pravila igre” koja vrijede u društvu, osjećaj za vrijednost navike i ponašanja, tako da bi kasnije s razumijevanjem moglo aktivno sarađivati sa svojom društvenom okolinom. Pod socijalizacijom se podrazumijevaju svi uticaji društva i njegovih jedinica (grupa, institucija) na pojedinca kojima se on priprema za preuzimanje svih društvenih uloga koje mu pripadaju i kojima on stvara svoju ličnost, razvija svoj individualitet
Socijalizacija je veoma složen proces koji planski i sistematski sprovode porodica, škola i društvena zajednica kako bi se socijalno nezrela djeca osposobila za dalji život u socijalnoj zajednici. Osnovni cilj procesa socijalizacije je da novi članovi društva putem učenja i interakcije sa roditeljima, vaspitačima, nastavnicima i ličnostima iz kulturnog i javnog života, kao i osobama iz njihove okoline i dalje porodice, nauče onaj tip ponašanja u međuljudskim odnosima, koji su karakteristični za datu kulturu, uz mogućnost adaptacije na životnu sredinu i njene uslove. Prema savremenim shvatanjima, proces socijalizacije uključuje i proces individualizacije pod kojom se podrazumeva sposobnost pojedinca da prevazilazi određenu socijalnu sredinu koja nam je nametnuta i da se mijenja u skladu sa sopstvenim potrebama. Socijalizacijom čovjek uči obrasce kulture, prisvaja društvene vrijednosti i formuliše ciljeve. Ljudi, ustvari čine ono što sa gledišta društva moraju da čine. Čovjek najčešće postaje biće koje prihvata i ispunjava zahtjeve društva, a mi to postajemo od samog rođenja. Zbog toga socijalizacija podrazumijeva proces formiranja i društvenog sazrijevanja čovjeka. Naravno, tokom socijalizacije pojedinac nije pasivan, odnosno ne mora sva shvatanja, sve norme, principe, obrasce ponašanja da prihvati.
Tokom života, prije svega putem školovanja, čovjek razvija kritičko i samokritičko mišljenje, što mu dosta pomaže u izgrađivanju sopstvenog stava i razmišljanja. Stadijum rane socijalizacije traje 7 godina. Ovdje presudnu ulogu imaju prije svega porodica i dječji vrtići, odnosno ona mjesta gdje djeca u ovom uzrastu provode najveći dio svog vremena. Osnovni vid djelatnosti je igra kroz koju dijete stiče navike elementarne radne djelatnosti i usvaja norme ponašanja. Najvažnije područje dječjeg prisnog druženja i saradnje jesu porodica, grupa djece sa kojima se igra, komšiluk i zajednica starijih. Dakle, dijete prvo uči uloge u okviru malog društvenog svijeta porodice i komšiluka, a zatim i na šire društvo i kulturu.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari