Specifičnosti TV intervjua i njegova zastupljenost u programu Aldžazire Balkans

Specifičnosti TV intervjua i njegova zastupljenost u programu Aldžazire Balkans

Apstrakt: S obzirom da moderno televizijsko izvještavanje podrazumijeva stalnu bitku s konkurencijom za brže, bolje, kvalitetnije  informacije, jedan od najznačajnijih alata ka tom cilju  jesu intervjui – dobijanje informacija „iz prve ruke“, dolazak do novog saznanja značajnog gledaocima kroz lik i riječi sagovornika i traganje za mišljenjima, analizama i predviđanjima određene pojave. Danas nije dovoljno odgovoriti na pet osnovnih novinarskih pitanja; gledaocima treba odgovor na pitanja: zašto i šta dalje. Ono što izdvaja intervjue u informativnom programu jeste bježanje od senzacionalizma, traganje za informacijom koja zanima „običnog čovjeka“, stavljanje u perspektivu nekog događaja. U ovom radu analiziramo specifičnosti televizijskog intervjua u programu prvog regionalnog „news“ kanala Aljazeera Balkans. Jedan od zadataka rada biće istražiti načine osmišljavanja intervjua, tehničku i programsku pripremu televizijske ekipe, zastupljenost ove televizijske forme u programu Aljazeere Balkans, prednosti i slabosti emisija koje su zastupljene u programu kao i ulogu voditelja/novinara koji vodi razgovor sa gostom. Naime ovaj rad počinje na hipotezi da je intervju najzastupljeniji način dolaska do informacija kroz izjave sagovornika, do novih analiza pojave, do emotivnih ispovijesti u programu i kao takav u mnogome određuje i kvalitet (vjerodostojnost) cijelog programa Aljazeera Balkans. Metodološki pristup korišćen u ovom radu integriše kvalitativni i kvantitativni metod istraživanja. U prvom dijelu se govori o razvoju intervjua zajedno s razvojem novinarsta i televizije, dok se u drugom djelu analiziraju različite forme intervjua zastupljene u programu Aljazeera Balkans.

Ključne riječi: televizijski intervju, Aljazeera Balkans, sagovornik, informacija, emisija, izjava, snimanje, teren, slika, informativni program

UVOD

Televizijski intervju koji će sigurno obilježiti 2013. godinu jeste priznanje Lensa Armstronga (Lance Armstrong), sportske ikone, sedmorostrukog pobjednika Tur De Fransa ( Tour de France) i istaknutog humanitarca, da je sve bila laž. Dugo iščekivano priznanje da je doping više od deceniju bio glavni adut njegove neprikosnovene sportske karijere dao je kraljici talk show-a, američkoj majci kako je nazivaju, Opri Vinfri (Oprah Winfrey). Zašto sada priznanje putem tv ekrana, a ne na sudu? Armstrong je trebao pokazati emocije, kajanje, žal zbog obmane, laži. Trebao je zamoliti za oproštaj milione svojih obožavalaca širom svijeta, a televizijski intervju bio je najbolji način da pokaže suze, skrušeno lice, da drhtavim glasom prizna korištenje najsavremenijih načina dopingovanja, toliko savremenih da zvanična nauka kasni nekoliko godina. Oprah je bila najbolja adresa za priznanje krivice – ocjena je Udruženja američkih televizijskih novinara koji su nakon intervjua između ostalog naveli: „Oprah je izabrana iz jasnog razloga. Ona izaziva simpatije, za razliku od Lancea Armstronga, pa je njen izbor trebao izvući neka osjećanja iz gledalaca, a to u ovom slučaju mediji ne bi smjeli raditi“ (Statement of American Society of journalist and author, 2013: http://www.asja.org/index.php).
O etičkim načelima bi se ovdje moglo govoriti, ali u prvi plan bi istakli moć medija da glas pojedinca rašire po svijetu, ali i o važnosti televizijskog intervjua da pronađe odgovore „iz prve ruke“. Uz pomoć najmoćnijeg tv oružja spram drugih medija – slike – gledalac dobija potpuni doživljaj, spoznaje više kroz male gestove/tikove sagovornika (grickanje usne, crvenilo, ukočenost ili opuštenost) i tako dobije jasniju cjelokupnu sliku o čovjeku koji sjedi preko puta voditelja.
Nakon pomenutog intervjua, brojni medijski analitičari su se oglasili tvrdeći da je Armstrong iskoristio moć televizije i da je kroz intervju tražio put spasa od bankrota i brojnih istraga i tužbi koje su pokrenute. Sa druge strane Oprah je savršena za iznošenje jednostrane istine – ne zna mnogo o sportu, biciklizmu i dopingu, ali joj treba publicitet, skretanje pažnje na njenu tv mrežu OWN. Armstrong je bio idealan mamac za to. Uzajamna korist oba učesnika jasna je u ovom slučaju, ali ne i zabranjena. Na gledaocima je da odluče žele li promijeniti kanal ili intervju skrojen iz dva dijela slušati više puta na Internetu. U svijetu komercijalnih medija odavno ne postoje granice, dozvoljeno je sve u cilju zarade i gledanosti i odavno je jasno da je često dolazak do ekskluzivnih priča najkraće preći kroz intervju „licem u lice“.
Ipak,  intervju je jedna od najzastupljenijih formi i u ozbiljnim, informativnim programima gdje je neophodno na principima objektivnosti, tačnosti, nepristrasnosti dati svim stranama glas, omogućiti pravo da kritika, stav, mišljenje, prognoza analitičara dođu do gledalaca, kroz televizijsku sliku upoznati političke lidere, ekonomske magnate, uspješne sportiste, ali i voditi dijalog sa svima koji imaju šta da kažu.
Tema ovog rada biće specifičnosti tv intervjua u programu Aljazeera Balkans, news kanala  koji kroz Vijesti i emisije ( „Recite Aljazeeri“ „Oni pobjeđuju“ i „ Kontekst“), a u formi intervjua, pruža gledaocima najrazličitiji uvid u društevno-političke teme, obrađujući podjednako dnevne aktuelnosti, političke stavove, analize pojava i priče o poznatim, uspješnim i izuzetnim ljudima.