Odlomak

UVOD

Rukomet, prema tvrdnji mnogih istraživača sportske povijesti, ima vrlo bogatu prošlost. Struktura i pravila nekih antičkih igara imaju sličnosti s današnjim rukometom. Tako je npr. Homer opisao u Odiseji uranijsku igru koja se po ideji i obliku igre može smatrati davnom pretečom rukometa. Također, jedan od ilirskih pjcsnika srednjeg vijeka opjevao je igre hvatanja lopte.
Rukomet, sličan današnjem obliku pojavio se gotovo istovremeno u više europskih zemalja. U Danskoj je 1898. učitelj gimnastike Holger Nielsen uvrstio u svoj nastavni program haandbold igru sličnu današnjem dvoranskom rukometu, za koji je oblik i pravila igre zaslužan učitelj Vaclav Karas. U Ukrajini se od 1910. godlne također igrala slična igra današnjem rukometu; u Švedskoj je 1912. objavljen priručnik pravila igre u prirodi u kojem se pored ostalih, nalazila opisana i igra slična današnjem rukometu. Dvoranski rukomet igra se u Švedskoj od 1919. godine…

Za vrijeme Prvoga svjetskog rata 1915. godine u Njemačkoj se pojavljuje Torball, tj. igra loptom, koju je trebalo ubaciti u vrata. Ova je igra vrlo slična današnjem dvoranskom rukometu.
Prva pravila velikog rukometa u današnjem obliku sastavljena su u Njemačkoj 1917. godine, a ta pravila kasnije su prihvaćena i kao međunarodna pravila velikog rukometa. Prva međunarodna utakmica u Europi odigrana je 13. rujna 1925. također u Njemačkoj između Austrije i Njemačke (6:3).
Rukomet je ekipni sport s loptom, u kojem se natječu dvije momčadi s po 7 igrača (6 igrača u polju + 1 golman) na svakoj strani, Osnovni cilj igre jest loptom pogoditi označeni prostor gola. Lopta se između igrača dodaje rukama slično kao u košarci ali s nešto manjom loptom te uz drugačija pravila vođenja lopte. Dimenzije rukometnog terena su dužina 40 metara, a širina 20 m. Teren se sastoji od polja za igru i dva vratareva prostora. Duže se granične crte zovu uzdužne crte, a kraće granične crte zovu se crte vrata (između vratnica) ili crte izvan vrata (s vanjskih strana vrata.[1] Tereni su uglavnom u natkrivenim prostorima ili dvoranama, a podloga je tradicionalno bio drveni parket, dok se danas koriste umjetni materijali od tvrde gume. Postoje i vanjski tereni, uglavnom od betona ili asfalta, ali se oni uglavnom ne koriste za natjecanja najvišeg nivoa zbog opasnosti od padova i ozljeda igrača. Na terenu se nalaze linije koje određuju pojedine dijelove terena. Na sredini terena se nalazi linija koja odvaja teren na dvije polovice. Na suprotnim stranama terena, i to na na kraćim stranicama, nalazi se po jedan gol, koji je 2 m visok i 3 m širok. U golu je razapeta mreža. Ispred svakog gola nalazi se polukružni prostor, na prosječnoj udaljenosti 6 m od gola, označen punom linijom. Taj se prostor od 6 m na terenu osim što je označen linijom često i oboji drugom bojom, različitom od boje ostatka terena.U taj prostor nitko osim golmana nema pravo ulaska. Na 9 m od gola nalazi se isprekidana polukružna linija tzv. deveterac. Ispred gola na udaljenosti 7 m nalazi se kratka ravna crta koja označava mjesto izvođenja kaznenog udarca, tzv. sedmerca.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sport

Komentari