Odlomak

UVOD

Sa razvojem naučnih istraživanja u oblasti sporta, mnoge dijagnostičke procedure u medicini, u modifikovanom obliku, pronašle su široku primenu u sportu i sportskoj medicini. Jedna od takvih dijagnostičkih procedura jeste i ergospirometrija. Ergospirometrija omogućava ocenivanje funkcije i kapaciteta kardiopulmonalnog i metaboličkog sistema, koja se primenjuje kontinuiranim merenjem respiratornih funkcija i analize gasova tokom izvođenja fizičkog vežbanja. Prvi ergospirometrijski sistem razvio se početkom 20-ih godina prošlog veka, a prva klinička testiranja započeta su 30 godina kasnije. Ovaj dijagnostički postupak se zasniva na principu tzv. spirometrije otvorenog kruga gde se zapremina udahnutog kiseonika meri upotrebom turbine, a na izdisajnoj strani određuju se frakcije gasova i utvrđuju koncentracija kiseonika i ugljen-dioksida. Upotrebom Haldan-Fick-ove jednačine dobija se vrednost potrošnje kiseonika za vreme vežbanja. U sportovima gde je uspeh zavisan od aerobnih transportnih sposobnosti, najčešće se koriste maksimalni progresivni testovi opterećenja u koje spada ergospirometrija.
U ovom seminarskom radu analiziraće se ergospirometrijska dijagnostika koja se primenjuje u sportskoj medicini na zdravstveno sposobnoj populaciji koja se bavi sportskom aktivnošću.
Cilj ovog rada se ogleda u tome da se sve bitne činjenice u vezi ovog naslova nađu na jednom mestu, radi omogućavanja pronalazaka odgovora ili prikupljanja novih saznanja, studentima Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja, kao i svakom koga ova oblast interesuje.

 

 

 

 

 

TESTIRANJE NA ERGOSPIROMETRU

Ergospirometrija podrazumeva čitav niz parametera koji se dobijaju pri testu opterećenja koji se može izvoditi na: biciklergometrima, na pokretnoj traci za trčanje, a sve više su popularni ergometri koji se primenjuju za različite sportove (npr. veslanje, kajak, plivanje, skijaško trčanje). Test se izvodi pomoću specijalne aparature za analizu gasova, koja je povezana sa kompjuterom. Tokom testa ispitanici dišu preko maske koja se stavlja na nos, a spojena je na turbinu sa optoelektričnim čitačem protoka vazduha. Od turbine se uzorak vazduha (1 mL/s) odvodi putem cevi (odstranjuje vlagu ne menjajući koncentraciju gasova) do brzih analizatora za kiseonik i ugljen dioksid. Nakon analogno-digitalne konverzije signala omogućeno je neprekidno praćenje ventilacijskometaboličkih parametara na monitoru računara. Parametri se prikazuju numerički i grafički u realnom vremenu, te se automatski čuvaju u memoriju računara za kasniju analizu. Spomenute parametre moguće je pratiti za svaki ciklus udah-izdah, ali zbog velike količine podataka, parametri su koncentrisani na vremenske intervale od 30 sekundi (2).
Osim što se prate parametri na računaru, tokom testa je neophodno pratiti i subjektivni osećaj opterećenja ispitanika pomoću Borgove skale, koji daje značajnu informaciju o toleranciji napora ispitanika. Modifikovana Borgova skala ima 20 kategorija percepcije intenziteta i neophodno je da se nalazi na vidnom mestu ispred ispitanika. Na svakom stepenu opterećenja, prilikom pitanja merioca, ispitanik mora signalizirati rukom kojem broju na skali odgovara njegov subjektivni osećaj opterećenja. Ovu skalu možemo koristiti kao oznaku za kraj testa gde će se pri subjektivnoj oceni opterećenja 20 (maksimalno teško), test nastaviti još 30 sekundi, a potom će se prekinuti. Svakako da apsolutni prekid fizičke aktivnosti nakon testa nije poželjan, te će se radi kvalitetnog oporavka ispitanika rad na ergometru pri malom opterećenju nastaviti još 3 minuta (5

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sport

Komentari