Stvarno pravo

1.STVARNO PRAVO
Stvarna prava su :pravo svojine,pravo službenosti,,založno pravo,pravo građenja,ugovor o posluzi,ugovor  o zakupu,stanarsko pravo,posjed.
Stavrno pravo u objektivnom smislu predstavlja skup opštih  normi kojim se regulišu subjektivna stvarna prava.U subjektivnom smislu SP se karakterriše :

1.apsolutnošću(erga omnes ) koja djeluje prema trećim licima.Postoji pravo sledovanja I pravo prvenstva
2.objekat stvarnog prava je stvar
3.suština stvarnog prava je u neposrednoj pravnoj vlasti na stvari.

Po karakteristikama stvarna prava se razlikuju od obligacionih  prava koja postoje između tačno određenih  subjekata     I korelativna su sa obavezama.Na osnovu obligacionog prava titular može da zahtijeva   od tačno određenog lica obavezno ponašanje .Posljedica  apsolutnog dejstva stvarnih prava je postojanje prava prvenstva I prava sledovanja.Pravo sledovanja se sastoji u tome  što imalac stvarnog prava  može ovo PRAVO vrišiti protiv svakog trećeg lica u čijim rukama se stvar  nađe,bilo bespravno ili ne.Pravo prvenstva se sastoji u tome što je stvarno pravo  jače u koncentraciji sa obligacionim pravom,kao I sa istovrsnim stvarnim pravom kasnijeg datuma.

2.POJAM STVARI I PODJELA
U građansko pravnom smislu stvar je dio matrijalne prirode koji se nalazi u ljudskoj vlasti I na kojoj postoji pravo svojine ili neko drugo stvarno pravo.Matrijalni dijelovi moraju da ispunjavanju dva uslova.prvi je fizčki što znači da je stvar u ljudskoj vlasti.Drugi uslov je pravni osnov I on se sastoji u tome da postoji nad stvari pravo svojine. Ili neko drugo stvarno pravo.
Najvažnija podjela stvari je na tjelesne ,bez tjelesne ,stvari u prometu ,stvari van prometa ,,potrošne i nepotrošne stvari,pokretne i nepokretne ,proste,složene ,glavne stvari i pripadak.
Tjelesne i bestjelesne stvari:Kriterij za podjelu je jednostavan,one stvari koje se mogu dodirnuti su tjelesne ,bez tjelesne stvari su prava:nasljeđe,obligacija,plodouživanje. One se nisu mogle faktički prenositi,nego samo ustupanjem na sudu.
Stvari u prometu i stvari van prometa su stvari koje mogu biti predmet pravnog posla i svojine i one koje ne mogu biti.Stvari iz pravnog prometa se mogu izuzeti božanskim i ljudskim zakonima.Npr.hramovi,oltari,gradske stvari,zidine kapije,stadioni,javna kupatila.
Zamjenljive i nezamjenljive stvari . Zamjenljive stvari su određene vrstom, količinom i kvalitetom .Umjesto jedne stvari može doći druga stvar,one se identifikuju mjerenjem, vaganjem ili brojanjem (žito, vino, novac), dok su nezamjenljive stvari
one stvari koje su individalno određene i umjesto njih ne može doći druga stvar/rob određenog imena ,kuća na istoj adresi/.
Potrošne i nepotrošne stvari.Za ovu podjelu je važan kriterij ,da li se nešto prvom upotrebom troši.Potrošne stvari su one koje se prvom upotrebom troše i to sa stanovišta prava.Novac se može više puta trošiti,bitna je prva upotreba kojom se troši,ako se novac koristi kao sredstvo plaćanja.Primjer za nepotrošne stvari su nakit. Postoji i treća kategorija ,to je kada se stvari upotrebom smanjuju/olovka.