Odlomak

UVOD

Svjetska bankarska grupa sa svojih 5 institucija (IBRD, IDA, IFC, MIGA, ICSID), koje su u vlasništvu 184 zemlje članice, je jedan od najvećih svetskih izvora finansiranja zemalja u razvoju. Njen glavni cilj je da upotrebom svojih finansijskih resursa, osoblja i ogromnog iskustva, pomogne siromašnim ljudima i siromašnim zemljama. U današnjem svetu koji je ujedno i veoma bogat i veoma siromašan, izazov za smanjenje siromaštva je veoma veliki. Svjetska banka radi na premošćavanju ovih razlika, i to putem pomaganja vladama zemalja članica u njihovim naporima da investiraju u školstvo i zdravstvene centre, da obezbijede vodu i električnu energiju, kao i u naporima u borbi protiv bolesti poput HIV-a i malarije i u zaštiti životne sredine.

 

 

 

ŠTA JE SVJETSKA BANKA?
Živimo u svijetu koji je toliko bogat da globalni dohodak iznosi više od 31 biliona dolara godišnje. U ovom i ovakvom svetu, prosječan čovek u nekim zemljama zarađuje više od 40 000 dolara godišnje. Ali u istom ovom svetu, 2,8 milijardi ljudi – više od polovine stanovnika u zemljama u razvoju – živi sa manje od 700 dolara godišnje. 1,2 milijarde ljudi od ovog broja zarađuje manje od 1 dolara dnevno.

Rezultat ovakvog stanja je da u zemljama u razvoju svakodnevno umre 33 000 dece. U ovim zemljama svakog minuta umre u proseku jedna žena u toku porođaja. Siromaštvo sprečava više od 100 miliona, uglavnom ženske dece, da se školuju. Izazov za smanjenjem ovakvog nivoa siromaštva, naročito imajući u vidu da je svjetska populacija u neprestanom porastu – procene idu do 3 milijarde stanovnika u narednih 50 godina – je ogroman.

Svjetska banka radi na premošćavanju ovih razlika i pretvaranju prihoda bogatih zemalja u sredstvo razvoja siromašnih zemalja. Svjetska banka, kao jedan od najvećih svjetskih izvora pomoći u razvoju, podržava napore vlada zemalja u razvoju u izgradnji škola i zdravstvenih ustanova, obezbeđivanju pijaće vode i električne energije, borbi protiv zaraznih bolesti i zaštiti životne sredine.

2002. godine Svjetska banka je obezbedila 19,5 milijardi dolara i delovala je u više od 100 zemalja u razvoju, pružajući finansijsku i/ili tehničku podršku u cilju pomoći ovim zemljama da smanje siromaštvo.

 

 
ORGANIZACIJA
Svjetska banka je osnovana 1. jula 1944. na konferenciji 44 vlada u Bretton Woods-u, New Hampshire, SAD, kao Međunarodna banka za rekonstrukciju i razvoj. Kada je prvi put počela sa funkcionisanjem imala je 38 zemalja članova. Taj broj je naglo narastao 50-ih i 60-ih godina prošlog veka, kada je veliki broj zemalja dobio nezavisnost i pridružio se Svjetskoj banci. Svjetska banka je kao korporacija sa njenih 184 zemalja članica i deoničara. Deoničare predstavlja Odbor guvernera, koji predstavlja i glavnog kreatora politike Svjetske banke. Generalno gledano, guverneri su ustvari ministri finansija i ministri razvoja zemalja članica. Oni se sastaju jednom godišnje na Godišnjem sastanku Odbora guvernera Svjetske bankarske grupe i Međunarodnog Monetarnog Fonda.
Zbog rijetkog sastajanja guvernera, jednom godišnje, oni delegiraju svoje specifične dužnosti na 24 Izvršna direktora, koji rade u prostorijama same banke. Pet najvećih deoničara ( Francuska, Nemačka, Japan, Ujedinjeno Kraljevstvo i Ujedinjene države ) imenuju svojih 5 izvršnih direktora, dok ostale zemlje članice predstavljaju preostalih 19 direktora.
Predsjednik Svjetske Banke predsjedava sastancima Odbora Direktora i odgovoran je za sveukupno upravljanje bankom. Po tradiciji, predsjednik banke je nominovan od strane najvećeg deoničara banke, Sjedinjenih Američkih Država. Predsjednika bira Odbor Guvernera, na period od 5 godina, sa mogućnošću ponovnog mandata.
Izvršni direktori čine Odbor direktora Svjetske Banke. Oni se normalno sastaju najmanje 2 puta nedeljno ne bi li nadgledali poslovanje banke, uključujući i odobrenja za zajmove i garancije, novu politiku banke , administrativni budžet, strategiju pomoći zemljama, kao i pozajmice i finansijske odluke.
Banka posluje iz dana u dan pod liderstvom i po uputstvima predsjednika, menadžmenta, starijeg osoblja i podpredsjednika zaduženih za regione, sektore, mreže i funkcije. Podpredsjednici su vodeći menadžeri Svjetske banke.
Oko 10 000 stručnjaka za razvoj iz gotovo svih zemalja svijeta radi u sjedištu Svjetske banke u Vašingtonu ili u njenim kancelarijama u 109 zemalja sveta ( 7 000 radi u Vašingtonu, a preko 3 000 u kancelarijama u zemljama u razvoju ). Osoblje Svjetske banke je multidisciplinarno i raznoliko i uključuje ekonomiste, edukatore, specijaliste za životnu sredinu, finansijske analitičare, antropologe, inženjere i mnoge druge.

 

 

 

NIJE BANKA, NEGO SPECIJALIZOVANA AGENCIJA
Svjetska banka nije „banka” u pravom smislu te reči. Ona je, u stvari, jedna od specijalizovanih agencija i čine je 184 zemlje članice. Ove zemlje su podjednako odgovorne za finansiranje ove institucije i raspodelu novca. Rame uz rame sa ostatkom razvijenog sveta, Svjetska banka usredsređuje svoje napore na ostvarivanje Milenijumske deklaracije i njenih osam „Milenijumskih razvojnih ciljeva“ , oko kojih su se složile sve članice UN, na sastanku održanom 2000. godine, i koji su usmereni na značajno smanjenje siromaštva, a koje treba ostvariti do 2015. godine.
Milenijumski razvojni ciljevi:

1. okončanje ekstremnog siromaštva i gladi
2. obezbeđenje osnovnog obrazovanja svoj deci
3. promovisanje jednakih prava za žene
4. smanjenje stope smrtnosti dece
5. poboljšanje zdravlja trudnica i majki
6. savladavanje side, malarije i ostalih bolesti
7. zaštita životne sredine i prirodnih resursa
8. razvoj internacionalnog partnerstva za razvoj

„Svjetska banka” je opšte prihvaćeni naziv za Međunarodnu banku za rekonstrukciju i razvoj (The International Bank for Reconstruction and Development – IBRD) i Međunarodnu asocijaciju za razvoj (The International Development Association – IDA). Obe institucije imaju različitu ali podržavajuću ulogu u misiji smanjenja globalnog siromaštva i poboljšanju životnog standarda. IBRD je fokusirana na zemlje sa srednjim prosečnim prihodom po glavi stanovnika i kreditno sposobne siromašne zemlje, a IDA na najsiromašnije zemlje sveta. Ove dve organizacije zajedno obezbeđuju niskokamatne zajmove, beskamatne kredite i subvencije za zemlje u razvoju, za potrebe obrazovanja, zdravlja, infrastrukture, komunikacija i za mnoge druge svrhe.
Termin „Svjetska banka” odnosi se na samo dve institucije – Međunarodnu banku za rekonstrukciju i razvoj (The International Bank for Reconstruction and Development – IBRD) i Međunarodnu asocijaciju za razvoj (The International Development Association – IDA).
Svjetsku bankarsku grupu, pored IBRD i IDA čine još tri organizacije, koje su takođe u vlasništvu zemalja članica. Međunarodna finansijska korporacija (The Internacional Finance Corporation – IFC) promoviše investiranje privatnog sektora dajući podršku područjima i zemljama visokog rizika. Multilateralna agencija za garantovanje investicija (The Multilateral Investment Guarantee Agency – MIGA) obezbeđuje garancije od političkog rizika svima koji investiraju svoj novac u zemljama u razvoju, kao i onima koji ovim zemljama pozajmljuju novac. Konačno, Međunarodni centar za rešavanje investicionih sporova (The International Centre for Settlement of Investment Disputes – ICSID) je zadužen za rešavanje investicionih sporova između stranih investitora i njihovih zemalja domaćina. Takođe, svaka od ovih institucija ima jasnu ulogu u misiji borbe protiv siromaštva i poboljšanja životnog standarda za stanovništvo zemalja u razvoju.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari

Click to access the login or register cheese