Odlomak

 Kako vidim sebe kao da’iju?

Svaki musliman i muslimanka moraju se okititi najljepšim svojstvima. Ovo pravilo naročito se odnosi na da’iju – pozivaoca u Allahovu vjeru – jer je on primjer drugima koji ga podržavaju i ugledaju se na njega, ali i onima koji su protiv njega, budući da će oni iskoristiti njegove eventualne loše osobine da bi omalovažili njegovu poziciju, važnu ulogu koju obavlja, ali i ono čemu da’ija poziva.
Prema literaturi, definicija da’ve glasi:
„Da’va je žrtvovanje našeg vremena, imetka, truda i života naputu dostavljanja istine svim ljudima, te njihov odgoj na ispravnim vjerovanjima, plemenitim vrlinama i načelima i težnja ka sprovođenju Allahovih zakona i Šeri’ata na Zemlji. Da’va na Allahovom putu u svom globalnom značenju podrazumijeva nekoliko stvari: lijepu riječ, prijatan savjet, jezgrovitu hutbu, naređivanje dobra, a odvraćanje od zla, blagi savjet nasamo, davanje fetve ljudima, podučavanje Allahovoj Knjizi i ostalim šeri’atskim znanostima, pisanje tekstova, članaka i knjiga, odgoj lijepim primjerom, pomaganje siromašnih i ubogih, pomaganje da’ija imetkom i džihad na Allahovom putu.“ (Usuli da’va, str. 6)
Iz ove, ali i sličnih definicija da’ve, vidljivo je da zadatak koji da’ija obavlja nije nimalo jednostavan, te da traži trud i odricanje radi uspjeha u pozivanju u vjeru. Upravo zbog toga, brojne su osobine koje da’ija treba da posjeduje kako bi svoju zadaću obavljao na najbolji mogući način i s puno uspjeha. Budući da dugi niz godina radim kao imam, hatib i mu’allim, mogu reći da moj posao sadrži mnoge elemente da’ve, te da često razmišljam o tome kako se trebam ponašati kao da’ija. U ovom eseju ću predstaviti najvažnije osobine koje da’ija treba posjedovati i način na koji te osobine pomažu da’iji u njegovom svakodnevnom radu s ljudima koji ga okružuju.
Prije svega, smatram da kao da’ija moram biti pravedan i prema onome ko se samnom slaže, kao i prema onome ko se ne slažesa mnom. Greške drugih nipošto se ne smiju uzimati kao izgovor za činjenje nepravde, jer je nepravda sredstvo za kojim nijedan musliman ne bi nikada smio posegnuti, a to se posebno odnosi na da’iju. Druga važna osobina da’ije je poniznost prema Uzvišenom Allahu, dž.š., budući da svako dobro koje kao da’ija radim, radim isključivo u ime Allaha, dž.š., i s ciljem da ljude uputim prema ispravnoj vjeri. Trudim se da uvijek budem svjestan ajeta:

“I od znanja vam nije dato osim malo.” (El-Isra, 85)
Kroz stalno proučavanje Kur’ana Časnog i hadisa Muhammeda, a.s., razvio sam mišljenje o tome kako se da’ija treba ponašati u toku života i rada i na šta najviše treba obratiti pažnju.
Prije svega, važno je obratiti pažnju na ličnost da’ije i osobine koje on mora posjedovati. Među tim osobinama, svakako se izdvaja iskrenost u vjerovanju i ibadetima, budući da Allah, dž.š., zna šta skrivamo u prsima, pa i od sebe samih, i u dobra djela prima samo ono što je urađeno radi Njegovog zadovoljstva. Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao:
“Zaista Allah ne gleda u vaše izglede i imetke, nego gleda u vaša srca i vaša djela.” (Muslim)
Stoga, kao da’ija, uvijek preispitujem svoj nijjet pozivanja u islam i iskrenu radost zbog uspjeha drugog u da’vi, jer prava iskrenost u pozivanju u islam se ogleda u želji da svi budu upućeni u istinu, bez obzira da li sam to postigao ja svojim radom ili neki drugi da’ija.Iskrenost bi trebala biti osobina svakog iskrenog muslimana i muslimanke, a to se pogotovo odnosi na da’iju. U radu s ljudima, trudim se biti iskren prema njima i željeti im ono što je za njih najbolje. Budući da se kao da’ija u svom radu susrećem s verbalnim, pa čak i fizičkim napadima i neslaganjem s onim u što pozivam, smatram da su blagost i lijepo ponašanje osobine koje da’ija također mora imati u svojoj ličnosti i da njihovo odsustvo predstavlja veliku prepreku u uspješnom radu. Dokaz za važnost ovih osobina nalazi se u Kur’anu:

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Teologija

Komentari