Proizvodnja biljaka u zaštićenom prostoru
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Jezici/Književnost
Objavio merimima 14. februar 2013. Prijavi dokument
UVOD
Narodne umotvorine kraja odakle je uzeta analiza pripovetke “Tri kćerke” do izlaska knjige Miftara Adžemija bile su sačuvane samo u narodnom predanju. Na orginalost pripovedaka u novije vreme izvršen je uticaj savremenog srpskog, a posebno zadnjih trinaest godina bosanskog kao i albanskog jezika, dok se postepeno gubi uticaj makedonskog, turskog i starog slovenskog jezika-posebno prizrensko-timočkog dijalekta. Narodne umotvorine ovoga kraja kao i knjige iz koje je uzeta priča za analizu je pouka celog kraja kako je nekada narod iznuren radom, siromaštvom i brigama stvarao mudrosti i očuvao ih do današnjeg dana.Kao dokaz će poslužiti pripovetka “Tri ćerke”.
Pripovetka “Tri ćerke” je sačuvana samo u ovoj verziji u sva sela našega kraja (Župe). Ona odslikava život jendog domaćinstva koje je podjednako dobro vodilo brigu o deci i životinjama. Ujedno prepoznaje se vera ljudi, u čuda koja Bog čini za dobrobit domaćina.
“TRI ĆERKE”
Bilje muš-žena. Imalje jenu ćerku, jenu mačku, i jenu kučku. Ćerku im bila mlogo ubaa. Mačku i kučku gljedalje kada im bilje deca. I kupalje, i ranilje, dan eksik nemalo. Bilje paćne, toljiko mogalo da binje. Jena večer, došov jen zgordžija da im traži ćerku za sina. Odma po njega došov još jen, pa jope još jen. I svakoj ot tai trojca traživ dejku za svoeega sina.
Otec dejkin se našov u nebrano. Oćav, siroma, nikomu atar da-ne-isabi. Ama, kako svim ćev da napraj kaat imav samo jenu ćerku? Se mišljev , kršiv ruke- ne-znav što da-praj. Od jeno vreme, mu teknalo, i učiniv niet da ide i da pita ćerku: de-bi oćala da ja dade? I žena mu bila take razia. Otišov otec u odaja de mu bila ćerka. Kaat -će uleze, što-da-viđi: tri ćerke, ka tri ujrie. Sve-tri kaa jena druga. Sve-tri se dinalje odjenput-sajgin da mu učinjet, i sve-tri oči u zevnja obarnalje. Otec ne-mogav da se načudi: ot kude tri dejke. kad imav samo jenu ćerku? Kako-se-stvorilje tri od jena?
“ O, Bože. Ovie mora da je nekoj nišan ot Tebe.“- rekov čuek.
I, Allaa dž.š. mu turiv u pamet da dade svakome zgordžije po jena dejka. Take i učiniv: izvev jenoga zgordžiju, i mu dav jenu dejku; izvev drugoga – mu dav drugu. Trećomu dav treću. I take ispratile zgordžie, a muš-i-žena ostanalje sami doma.
U nekoj vakat videlje, tai muš-žena, da nema-im-sa kučka i mačka. Tražilje svegde po kuća, ama džabe. Iskočile na mejdan da i vikaaet: bre -“ mac“, bre – “kuc“- ništa. Mačka i kučka nema-sa, pa nema-sa. Ka u zevnja da propadnale.
“ E, ljičmiljaj… “ – dinale veće ruke ot tue. Kaat ljegaalje, mlogo-vreme ne-mogalje da zaspijet. Od jeno vreme, mužu mu došlo nešto u glaa, pa rekov ženi:
“ Oćav Allaa, zar, da pomogne, nikomu atar da-ne-isabimo. A znaš što-je rabota? Alla dž.š. šućur za ime Njegua jaradisav tee druge dve- jena od mačka , a jena ot kučka.“
“ Ae-a! Da lji vikaš?”- ga pitala žena.
“ Ammaaa! Take će binje. Ete. De-ti-sa mačka i kučka?
Niket is kuća ne-iskočalje, a saaga, ka u zevnja da propadnalje. Gljedaj seir, jen put. Tuj će viđiš…“
“Ama, ako nema-i, ne-možeš da rečeš da se preobrnalje u dejke. Kako-može tue da binje? A si čuv još-negde da bilo take? “
“ Nesom, ama gljedaj seir. Će idemo na gosti u svaku ćerku po ret. I, svakoga svekra će pitamo: što-kusur ima naša ćerka? Pa tuj će viđimo što-će-ni rečet. “
Take i urabotale. Otec i mati otišlje na gosti u jenu ćerku, u tau što im bila najblizo. Priatelji ii sajdisalje koroo. Lav-muabet, lav-muabet, od jeno vreme, otec pitav priatelja, svekra ćerkinoga:
“ Će te pitam nešto, bre, priatelje, ama, pravo da mi kažeš: što-kusur ima naša ćerka? Nemoj da mi praiš ćev. Oću da mi kažeš, ama pravo.“
“ Neee. Nema nikakvi kusur. Mlogo je dobra. Sluša, rabota, nema kusuri.“
“ Znam, znam da sluša i da rabota. Ama, mora da ima nekoj kusur, nešto…nešto, mora da ima? “- jope pitav otec.
“ E, pa, ako oćeš da znaaš, će ti kažem pravo: sve, ii je dobro, ama, kaat -će-se naljuti, ka mačka tarči, za oči da te dvati, oz nokti da te ogrebe. A vake, sve drugo ije dobro. “
Muš-i-žena se polale miđi sebe.
Druge-defa, otišlje na gosti u drugu ćerku. Činilje muabet što činilje, ajde, jope otec mlanestin će pita priatelja, svekra ćerkinoga. Ovaj, dosta nećav da mu kaže, ama, otec navaljiv mlogo, i sveker nemav de:
“ Ajde, bre, priatelje, da ti kažem kaat me toljiko pitueš. Ama, brinem: će ti ostane atar, će isabimo muabet. Tue mi-e stra. Ka-da-rečem: mlogo je dobra. Sve, sve sluša. Rabotna je, pačna je-đuna je od Boga da rečeš nešto što neje. Ama, ima samo jena via: kaa-će i dođet dalge, kaa-će-se naljuti, leea ka kučka, i tarči pravo na tebe- da je Kabilj- da te udavi. Ze vake, vrši rabote. Kuća ostaj na njaau, i nemaj-gajlje. Vardi kuća, da ne-ti-e straa ič. “
“ Ammaaa! “- se zamišljelje otec i mati.
Po nekoo vreme, otišlje na gosti u treću ćerku. Priatelji i dočekalje o-sve-srce. Toljiko mogalo da binje. Teralje muabet tekljiv –sas. Bre, priatelj okolo nji, bre svaća – svi. Svi u kuća bilje radi što im došlje gosti.
Ajde, po večere, poslje, otec mlanestin će pita i ovega, trećoga priatelja isto, a ovaj mu rekov:
“ E, bre, priatelje. Nemoj ič da me pitueš za tue. Si-mi dav evljada o-sve-srce. Ako je rabotna-rabotna je; ako je čoečna-čoečna je. Nema da ti vrati nikako. Nema da se naljuti niket. Nemam ni polojna lav lošo da ti kažem za njau. Allaa bimberićat-varsen…“
“ A, vake, da-ne-je sert, da-ne-je nasvesnata, eljbet,tiki vikam? “
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.