Troškovi i kalkulacije

1.UVOD
RAZVITAK TEORIJE TROŠKOVA
Intenzivno izučavanje troškova počelo je krajem 19. i početkom 20.stoljeća, kada se javljaju prve gospodarske krize u kapitalističkim zemljama. Potreba za analizom troškova je određena pogoršanjem financijskih uvjeta poslovanja. Tvrtke su radi opstanka i razvitka na tržištu morale proizvoditi sa snižavanjem troškova proizvodnje, odnosno prodajne cijene. Za ostvarenje tog cilja morale su izučavati i dobro poznavati odnose troškova i učinaka.
• Zahtjev: – Poslovanje uz snižavanje prodajne cijene i pokrivanje troškova izrade.
• Upitnost: – Do koje granice sniziti prodajnu cijenu da bi se bilo konkurentnim na tržištu, a poslovalo s dobitkom.

Pojavom prvih industrijskih poduzeća nastaje industrijsko knjigovodstvo odnosno knjigovodstvo troškova koje biva podloga za temeljitu analizu troškova.
Prvi pisani radovi koji tretiraju troškove vezani su uz fiziokraciju (vladavina prirode) i njezinog začetnika francuza Qvensija (1757.), koji u svojim radovima iznosi prve izračune, ukupni kapital, troškove i dohodak francuskih poljoprivrednika.

Prvi printani radovi i detaljni opisi izučavanja troškova javljaju se u radovima Eugena Schmalenbacha u Njemačkoj (marginalistička škola).
U svom radu “Grundlagen der Selbstkostechung und Preispolitik” opisuje proporcionalne, fiksne, degresivne i progresivne troškove. Ovaj autor je prvi opisao i postavio teoriju troškova.

Teorija – grčka riječ theoria – znači promatranje, ispitivanje, postavljanje.
• vrhunac svake znanosti je teorija ili opća važeća spoznaja o stvarima, zbivanjima i odnosima.

Teorija troškova u užem smislu – je proučavanje troškova strukture ili kako se troškovi ponašaju u odnosu na promjenu obujma proizvodnje.
Teorija troškova u širem smislu – obuhvaća troškovnu strukturu uz analizu cijene učinka i ukupnu prihodovnu strukturu u okvirima tržišta.

Teorija troškova sastoji se od:
• Teorije proizvodnje
• Teorije cijene
2.TEMELJNI POJMOVI TEORIJE TROŠKOVA
Isplata – svaki izdatak gotova novca iz blagajne, ne pita se kakva je namjena te isplate.
Izdatak – može značiti isto što i isplata, ali samo onda, ako se radi o izdavanju gotovine.
Te operacije plaćanja ne dodiruju kalkulaciju, već knjigovodstvo. Izdavati se mogu i druge stvari (priznanice, materijali, uvjerenja).
Rashod – ukazuje na bespovratno izdavanje, na “trošenje” novca i stvari. To je širi i općenitiji pojam od pojma troškova koji je uži i redovito označava samo onaj dio rashoda koji može biti ukalkuliran u cijenu koštanja proizvoda i usluga.
Trošak – samo onaj dio rashoda koji može biti ukalkuliran u cijenu koštanja učinka.

Rashodi:
o Poslovni – uzrok je poslovanje preduzeća i mogu se ukalkulirati u cijenu
o ukalkulirani rashodi – troškovi nastali u toku proizvodnje
o izvanredni rashodi – troškovi koji su nastali nakon završetka proizvodnje (otpis osnovnog sredstva)
o Neposlovni – nisu povezani s poslovanjem preduzeća (doprinosi i obaveze)

U teoriji troškova se uglavnom proučavaju obilježja i ponašanje ukalkuliranih rashoda, troškova i njihovo djelovanje na preduzeće.
2.1.UKUPNI PRIHOD (UP)

Ukupni prihod je vrijednosno izražena količina naplaćenog novčanog kapitala jedne firme u određenom vremenskom razdoblju.
Izvori ukupnog prihoda su:
o prihodi od sudjelućih interesa i ostalih ulaganja,
o prihodi od prodaje proizvoda i usluga,
o prihodi od prodaje robe i trgovačkih usluga,
o ostali poslovni prihodi i
o izvanredni neuobičajeni prihodi.